Od 2001. godine visoki predstavnici, a najviše Wolfgang Petritsch, sustavno su radili na dekonstituiranju Hrvata, najprije u Federaciji, a posljedično i djelomično i na razini BiH.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Sve je počelo presudom Ustavnog suda BiH po apelaciji Alije Izetbegovića U 5/98 kada su dvojica bošnjačkih i trojica međunarodnih sudaca, preglasavajući hrvatske i srpske, presudili da su Bošnjaci, Hrvati i Srbi, konstitutivni u oba entiteta. Do tada je Federacija BiH bila bošnjačko-hrvatski, a Republika Srpska entitet srpskog naroda. Visoki predstavnik Petritsch tada je nametnuo izmjene entitetskih ustava. Bošnjaci i Hrvati u RS su dobili konstitutivnost ali samo na papiru, dok je utjecaj Hrvata u FBiH, koji su do tada bili ravnopravan narod reduciran a ukinut im je i zaštiti mehanizam od preglasavanja u federalnoj Vladi.
Do tih ustavnih promjena Bošnjaci su u Vladi FBiH imali 9, a Hrvati 5 ministara. Svaki od ministara imao je svog zamjenika i bez suglasnosti obojice ministarstvo nije moglo donijeti ni jednu odluku. Također, da bi odluka Federalne vlade mogla stupiti na snagu za nju je morala glasovati najmanje jedna trećina ministara iz oba konstitutivnog naroda. Nametnutim ustavnim promjenama uvedena je formula 8+5+3. Bošnjaci su dobili 8 ministarskih mjesta, uključujući i premijersko, Hrvati 5, a Srbi 3, s tim da je jednog ministra iz reda Ostalih mogao imenovati premijer.
Ukidanje veta u Federalnoj vladi
U praksi, bošnjačke stranke osim što su imenovale ministre iz bošnjačke kvote, popunjavale su svojim srpskim kadrovima i srpske ministarske pozicije, kao i poziciju rezerviranu za Ostale. Pozicije zamjenika ministara su ukinute kao i nacionalni veto, pa su bošnjački ministri mogli bez ikakvih zapreka preglasati hrvatske kolege.
Ključni mehanizam zaštite od majorizacije značajno je oslabljen i u Doma naroda. Do nametnute ustavne reforme postojala su dva kluba u Domu naroda, hrvatski i bošnjački koji su brojali po 15 izaslanika. Nametnutim ustavnim promjenama uvedena su još dva- srpski i Klub Ostalih. Tri nacionalna kluba brojala su po 17 izaslanika, a Klub ostalih 7. Petritschevim izmjenama Izbornog zakona i Ustava FBiH definirano je da je za izbor predsjednika i potpredsjednika FBiH koji imenuju federalnu Vladu dovoljna podrška 1/3 izaslanika iz svakog od nacionalnih klubova. Kako je tzv. Barryjevim amandmanima( nazvanim po tadašnjem šefu Misije OESS-a u BiH Robetu Barriyu) na Izborni zakon određeno da se iz svake županije bira najmanje jedan izaslanik iz svakog konstitutivnog naroda, ako je takav izabran u županijsku odnosno kantonalnu skupštinu bošnjačke stranke iz predominantno bošnjačkih kantona u vrhove svojih izbornih lista stavljale su “podobne” Hrvate. Nakon izbora u kantonalne parlamente oni bi po automatizmu bivali izabrani ili samoizabrani, ako je jedan u Hrvatski Klub Federalnog doma naroda. Neki su se tek nakon izbora u kantonalnu skupštinu proglašavali Hrvatima, što je bilo dovoljno za samoizbor u Klub hrvatskog naroda Federalnog parlamenta. Tako izabranih 6 izaslanika u hrvatski klub federalnog Doma naroda bilo je dovoljno da se 2001 izabere Vlada Federacije BiH, poznatija kao Vlada Alijanse za promijene, predvođena Lagumdžijinim SDP-om iz koje je isključen HDZ BiH za kojeg je glasovala većina hrvatskih birača.
Vlade Alijanse i Platforme, Hrvatska samouprava i uništenje Hercegovačke banke
Pobuna Hrvata rezultirala je uspostavom Hrvatskog Narodnog Sabora u Travniku i najavom osnivanja Hrvatske samouprave a odogovor visokog predstavnika Wolfganga Petritscha, koji je djelovao po nalogu tadašnjeg američkog veleposlanika Thomasa Mullera bio je napad i uništenje Hercegovačke banke, do tada jedne od najuspješnijih banka u BiH, što je dovelo do uništenja mnogih hrvatskih tvrtki, dok je tisuće štediša ostalo bez svog novca.
Isti scenarij ponovio se 2011. s tom razlikom što bošnjačka koalicija, SDP- SDA, nije dobila podršku 1/3 odnosno 6 izaslanika iz hrvatskog kluba, već 5, jer je kćerka Fikreta Abdića Elvira glasovala protiv majorizacije Hrvata. Vlada FBiH, poznata kao Platformaška vlast, je svejedno izabrana, bez učešća dva HDZ-a, no odluku Središnjeg izbornog povjerenstva BiH da je izbor Federalne vlade nezakonit suspendirao je tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko, od tada poznat kao čovjek koji je promijenio zakone matematike prema kojima je 5 trećina od 17.
Presuda u predmetu Ljubić
Presudom Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića U 23/ 14 od 1. prosinca 2016. ukinuta je odredba Izbornog zakona da se iz svakog kantona bira po jedan izaslanik iz svakog konstitutivnog naroda jer je ta odredba dovodila do toga da hrvatske izaslanike u federalni Dom naroda biraju Bošnjaci, čime je potvrđeno temeljno načelo o ravnopravnosti konstitutivnih naroda. Sud je naložio Parlamentarnoj skupštini BiH da izmjeni Izborni zakon tako da izaslanici u Federalnom domu naroda moraju biti izabrani od onih koje po Ustavu trebaju predstavljati. Ta odluka Ustavnog suda BiH do danas nije, međutim, provedena. Izmjenama Izbornog zakona donesenim u izbornoj noći 2022. aktualni visoki predstavnik Christian Schmidt samo je povećao broj izaslanika u svakom nacionalnom klubu sa 17 na 23, a u Klubu ostalih sa 7 na 11. Povećavajući prag potreban za izbor čelnika FBiH, a posljedično i federalne vlade sa 6 na 11, Schmidt je onemogućio bošnjačkim strankama izbor Federalne vlade bez stranaka koje imaju većinu u hrvatskom klubu, što sarajevski mediji i političari namjerno pogrešno predstavljaju kako pogodovanje HDZ BiH. Uz to, zadržan je princip 1+1+1, što bošnjačkim strankama omogućava da i dalje biraju najmanje 5 izaslanika u Hrvatski Klub Federalnog doma naroda i 1 u hrvatski klub Doma naroda Parlamenta BiH.
Što je napravio Schmidt?
No, Schmidt je, istovremeno, dodatno oslabio nacionalni veto u Domu naroda, uvodeći Katalog pitanja na kojima se može pokrenuti mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa, uz glasove 2/3 izaslanika u svakom nacionalnom klubu. No samo pokretanja pitanja zaštite vitalnog nacionalnog interesa ne može spriječiti usvajanje zakona mimo volje hrvatskih izaslanika, jer o tom je li povrijeđen vitalni nacionalni interes ne odlučuju oni već Ustavni sud FBiH, u kojem dominiraju “probosanski” sudci.
Dom naroda Parlamenta FBiH, koji je nekada bio siguran mehanizam zaštite od majorizacije Hrvata prestao je to biti. U tu instituciju čija je temeljna funkcija zaštita ravnopravnosti konstitutivnih naroda bošnjačke stranke od sadašnjih ukupno 80 izaberu više od 50 svojih članova; kompletan bošnjački klub koji broji 23 izaslanika, gotovo kompletan Klub Ostalih, koji je, što je lako zaključiti po imenima izaslanika dodatni klub političkih Bošnjaka koji broji 11 članova, tri četvrtine Kluba Srba i 5 od 23 izaslanika u Klubu Hrvata.
Posebno pitanje za raspravu je što će Klub Ostalih u Domu naroda, što je nonsens sam po sebi, tim prije što oni koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda mogu biti i jesu birani u Zastupnički dom Federalnog parlamenta.
Da zaključimo, posljednjim izmjenama Izbornog zakona Schmidt je osigurao da se bez Hrvata ne može izabrati Federalna vlada, ali da se oni, kad god to bošnjačke stranke odluče mogu preglasati ne samo u federalnoj vladi i Zastupničkom domu, već i u Domu naroda Parlamenta FBiH, čemu smo svjedočili u slučaju nametanja Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji, što predstavlja potpunu derogaciju Washingtonskog sporazuma u kojem stoji da je Federacija BiH entitet u BiH kojim ravnopravno upravljaju Hrvati i Bošnjaci.
