Najnovija objava bivše ravnateljice KCUS-a Sebije Izetbegović, u kojoj se obračunava s profesorom Asimom Kurjakom, nehotice je u javnosti otvorila mnogo važnije političko pitanje o stvarnim odnosima Sarajeva i Zagreba tijekom rata, piše portal Zapad.ba.
Supruga čelnika SDA Bakira Izetbegovića i snaha prvog bošnjačkog predsjednika Alije Izetbegovića sama je potvrdila da je od 1. listopada 1992. do 30. lipnja 1993. godine obavljala specijalizantski staž na Klinici Sveti Duh u Zagrebu.
U tom najkritičnijem razdoblju hrvatsko-bošnjačkog sukoba, navodi portal, “prva nevjesta” bošnjačke politike nesmetano je boravila u hrvatskom glavnom gradu i dobivala uredne potvrde hrvatskih liječnika. Upravo u tom istom razdoblju bošnjačka je strana optuživala Hrvatsku i Herceg-Bosnu za agresiju i provođenje udruženog zločinačkog pothvata (UZP) protiv Bošnjaka.
Kontrast s haškim presudama
Ova činjenica predstavlja poseban paradoks kada se stavi u kontekst presuda Haaškog tribunala na koje se bošnjačka politika redovito poziva. U presudama šestorici bivših dužnosnika Herceg-Bosne sud je utvrdio postojanje UZP-a od sredine siječnja 1993., s naznakama uključenosti od kraja 1992. godine, čiji je cilj bilo stvaranje hrvatske entitetske jedinice putem etničkog čišćenja.
Zapad.ba ističe jasnu ironiju te situacije jer je prema službenoj bošnjačkoj interpretaciji i haškim presudama Hrvatska tada provodila zločinački pothvat i agresiju. Unatoč tome, ista ta država dopustila je članici najužeg kruga bošnjačke političke elite slobodan ulazak, višemjesečni boravak i usavršavanje u svojoj državnoj klinici, bez ikakvih zabrana ili incidenata. U tekstu se podsjeća da ovo nije jedini takav slučaj, s obzirom na to da je kći Alije Izetbegovića u ratno vrijeme boravila na otoku Braču.
Pragmatizam umjesto neprijateljstva
Ovaj slučaj dokumentira da su stvarni odnosi između Zagreba i Sarajeva u razdoblju 1992. i 1993. godine bili daleko kompleksniji i pragmatičniji nego što to službeni bošnjački narativ danas želi prikazati. Dok se u javnosti i haškim sudnicama gradila slika o totalnom neprijateljstvu, političke elite su na privatnoj razini očito održavale funkcionalne veze.
Objava Sebije Izetbegović u pokušaju osobnog obračuna tako je postala nenamjerni dokaz hipokrizije, zaključuje Zapad.ba. Čak i prema presudi koju bošnjačka strana slavi kao pravdu, u samom srcu navodnog zločinačkog pothvata Zagreb je bio dovoljno “neagresivan” da primi i educira suprugu Bakira Izetbegovića, a ta činjenica se više ne može izbrisati iz javnog prostora.
