Mogućnost nametanja političkih predstavnika hrvatskom narodu BiH bošnjačkim glasovima temeljni je uzrok nestabilnosti i sporog propadanja BiH kako su to posljednjih godina prepoznale i međunarodne institucije. Tako se reforma Izbornog zakona nameće kao imperativ ukoliko se želi očuvati daytonska BiH, piše RTVHB.
Već godinama se kroz bošnjačku javnost provlači medijski spin kako je reforma Izbornog zakona BiH želja hrvatskih političkih stranaka, iako je Ustavni sud BiH utvrdio manjkavosti ovog zakona, a dijelom je isto učinio i ESLJP. Tako bošnjačka politika, kako bi izbjegla provedbu odluke ustavnog suda u predmetu Ljubić, uporno tvrdi kako u Izbornom zakonu nema greške i kako ga hrvatska politika želi reformirati kako bi sebi osigurala bolje pozicije u vlasti.
“Pitanje izborenog zakona je odavno prešlo granice hrvatskog naroda, nego se ono tiče svih građana BiH a ne samo hrvatskih stranaka, to je prepoznao i ustavni sud i međunarodne institucije poput europskog suda za ljudska prava”, kazao je za Radioteleviziju Herceg-Bosne politolog Marko Lucović.
Vijeće Europe je u posljednjem izvještaju o BiH jasno utvrdilo kako je bošnjačko nametanje hrvatskog člana predsjedništva glavni uzrok zastoja BiH i hrvatsko bošnjačkih tenzija u našoj zemlji.
“Obveze svih nas kao političara u BiH su provedbe odluka Ustavnog suda i ESLJP. Posebno nakon presude Kovačević, više ništa neće biti isto u BiH, ona potvrđuje konstitutivnost naroda. Na političarima je da nađemo modele kako ćemo u potpunosti provesti legitimno političko predstavljanje u okviru izbornog zakona”, objašnjava izaslanik u Domu naroda PFBiH Damir Džeba.
Vremena za pronaći model provedbe odluke Ustavnoga suda u predmetu Ljubić i relaksacije hrvatsko-bošnjačkih odnosa još uvijek ima. Iako smo u Izbornoj godini, još nije kasno napraviti ovaj važan politički iskorak.
“Nadam se kako dolazi vrijeme u kojem će se poštivati izborna volja. Ustavni sud je rekao svoje. Presude se moraju provesti, posebno Ljubić koja izrijekom govori kako se mora provesti pitanje legitimnog predstavljanja odnosno riješiti pitanje izbornog zakona u BiH”, kaže Lucović.
Političari, dakle, nisu tu da raspravljaju o odlukama Ustavnoga suda BiH nego da traže modele njihove provedbe. Upravo one politike koje to odbijaju, smatraju naši sugovornici, su antidržavne i antidemokratske.
“Obveza je države, obveza je PS i političara u BiH da provedu odluke Ustavnog suda posebno u dijelu u kojem relaksiramo odnose B i H i dovodimo Hrvate u poziciju da mogu izabrati svoga legitimnog političkog predstavnika u prvom redu predsjedništva, a onda i u Domove naroda”, dodaje Džeba.
Reforma Izbornog zakona nije puka želja hrvatske politike nego ključno pitanje za stabilnost pa i opstanak postdaytonske BiH. BiH može opstati pa i prosperirati samo kao država u svemu jednakopravnih konstitutivnih naroda.
