U sklopu manifestacije “Lipanjske zore 1992. – 2026.” u četvrtak je u Rodoču kod Mostara obilježena 34. godišnjica oslobađanja vojarne “Stanislav Baja Kraljević”, jednog od ključnih događaja u oslobađanju doline Neretve od agresora tijekom Domovinskog rata. Na obilježavanju se okupio velik broj branitelja, obitelji poginulih i preminulih branitelja, udruga vezanih za Domovinski rat te predstavnici društveno-političkog života. Položeni su vijenci i svijeće u spomen na poginule Stanislava Baju Kraljevića i Miju Babića, a nakon polaganja održana je i sveta misa u kapelici sv. Ivana Krstitelja.
– Današnji datum je od iznimnog značaja, jer je ovdje razbijen čelični obruč oko Mostara i san o tzv. „Velikoj Srbiji. Zauzeta je jedna od najjačih vojarni koje je imala JNA, a ovdje se nalazila eskadrila od 12 vojnih zrakoplova i 12 helikoptera – prisjetio se tih dana general Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u mirovini Stanko Sopta – Baja.
Podsjetio je kako je, u vremenu prije nego što su je zauzele hrvatske snage, ova vojarna u vojnom smislu bila mostobran, mjesto s kojega se polazilo dalje u agresiju. Osvrnuo se na ono što je prethodilo „Lipanjskim zorama“ jer je, po njegovim riječima, travanj 1992. godine bio iznimno složen za vojne operacije.
– Neprijateljska ofenziva sa sjevera, iz pravca Banja Luke, bila je izrazito jaka. Napadan je Kupres, dok je Kninski korpus napadao Livno i Livanjsko polje. Neprijateljske snage su zaustavljene na Livanjskom polju, dok je oko Šujice zaustavljen Banjolučki korpus. Mi smo to zaustavili uz ogromne žrtve. U travnju, na prilazima Čapljini i Metkoviću, su napadale snage 37. korpusa JNA i Titogradskog korpusa, ali su i oni razbijeni. Preko 300 momaka je poginulo u travnju, svibnju i lipnju. Mi smo se travanj, svibanj i početak lipnja branili, a onda smo se pregrupirali i krenuli u napad. Ubrzo nakon toga, hrvatske snage su izbile na pozicije istočno od Mostara, na Velež, oslobodili smo kompletno grad Mostar te dolinu Neretve – ističe Sopta te dodaje kako je tijekom operacije „Lipanjske zore“ poginulo 68 momaka.
– To su bili mladi momci, to su bili vitezovi. Njihova ljubav da obrane narod i domovinu, spremnost na žrtvu, dala je hrvatskom narodu slobodu – izjavio je Sopta.
Posebno emotivan bio je Ivan Andabak, umirovljeni general HVO-a i jedan od osnivača i zapovjednika Kažnjeničke bojne.
– Od pokojnog Baje bio sam 30 metara kada je poginuo, to je bio jedan pristojan i dobar dečko. Ja sam obučavao te momke, sve ih znam u dušu i danas kada se prisjetim tih dana, miješaju se tuga i ponos – ističe Andabak.
Na kraju je imao poruku za nadolazeće generacije.
– Hrvatska vojska, Hrvatsko vijeće obrane, su u ratu odradili svoje. U miru je red na hrvatskom narodu – zaključio je umirovljeni general Andabak.
