Hrvati u Bosni i Hercegovini još čekaju pravdu. Mnogi zločini koje su nad njima počinili pripadnici Armije BiH za vrijeme rata još nisu procesuirani. U, do sad završenim postupcima, osuđeni su tek pojedinci, najčešće izvršitelji ratnih zločina, dok nalogodavci ostaju na slobodi, piše Narod.hr
Najnoviji slučaj dolazi iz Žepča gdje je nedavno podignuta optužnica protiv zapovjednika bošnjačke Armije BiH Mirsada Šestića zbog ratnih zločina koje su počinili pripadnici njegove postrojbe u ljeto 1993.
Šestića se tereti da je 16. kolovoza 1993. zapovjedio napad na mjesto Kiseljak u općini Žepče, tijekom kojeg su njegovi vojnici ubili šest hrvatskih civila, uglavnom starije dobi. Među žrtvama su bile dvije žene i trinaestogodišnja djevojčica.
Čekanje pravde
Iako se s vremena na vrijeme pokrene sudski postupak, mnogi Hrvati Bosne i Hercegovine pravdu čekaju predugo.
Udruga Hrvatska zvona u svibnju prošle godine objavila sažeti popis presuda i sudskih procesa protiv pripadnika Armije BiH za ratne zločine nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Istaknuli su u tom dokumentu da je do danas procesuirano tek oko 10 posto zločina.
Također je bitno napomenuti da su za zločine većinom osuđeni izvršitelji, dok izostaje kaznena odgovornost nalogodavaca.
Procesuirani zločini
Bugojno
U općini Bugojno u Domovinskom ratu od 17. srpnja 1993. do 12. 8. 1993.godine Armija BiH ubila je 104 hrvatska civila i zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeće obrane. Ovom broju treba dodati 19 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane koji su odvedeni iz logora Armija Republike Bosne i Hercegovine, formiranih u općini Bugojno (najzloglasniji; Stadion Iskra, hotel Kalin i dr), navodi se u dokumentu. Radi se ubojstvima, zatočivanju, silovanju…
Za ova i druga zlodjela koja su počinjena u općini Bugojno nakon zauzimanja, osuđeno je 10 pripadnika Armije BiH: Nisvet Gasal, Senad Dautović (načelnik CSB), Musab Kukavica (zapovjednik osiguranja logora), Handžić Enes (pomoćnik zapovjednika za sigurnost 307. brigade Armije Republike Bosne Hercegovine) te vojnici: Duraković Šaćir, Vrban Ened “Enko“, Šego Osman, Osmić Alija, Velagić Muhko, Velagić Safet.
Jablanica
U općini Jablanica u Domovinskom ratu od 4. srpnja 1993. godine do 6. listopada 1993. godine Armija BiH ubila je 54 hrvatska civila i zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.
Jedan od najpoznatijih slučajeva su selo Doljani gdje su pripadnici Armije ubili i masakrirali 40 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a. Preostali stanovnici tog sela odvedeni su u zloglasni logor u Jablanicu (Muzej “Bitke za ranjenike“). U logoru su zatvoreni i žene i djeca, a čak je jedna trudnica rodila dijete u tom logoru.
Zbog ratnog zločina u selu Doljani osuđeni su Sabit Škampo i Zehrudin Šćuk, dok je Mirsad Tahirović zvani “Deba” osuđen zbog kaznenog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Za ratne zločine počinjene na području općina Jablanica i Konjic vođeno je više postupaka protiv optuženog Nihada Bojadžića (zamjenika zapovjednika postrojbe „Zulfikar“: diverzantskog odreda pri Štabu Vrhovne komande Armije Republike Bosne i Hercegovine). Za počinjenje više kaznenih djela (ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i ratni zločin protiv civilnog stanovništva) osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina zbog individualne odgovornosti.
Mostar
U općini Mostar u Domovinskom ratu od 30. lipnja 1993. do 3. prosinca 1993. godine pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine ubili su 99 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.
Posebno se ističe zločin u selu Grabovica kada su pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine ubili 32 hrvatska civila (dio tijela bacili u rijeku Neretvu). Najmlađa žrtva bila je Mladenka Zadro rođena 1989. godine, a najstarija žrtva Martin Marić (rođen 1911. godine). Ova ubojstva pripadnici Armije činili su na posebno okrutan način (klanjem, uz prethodna mučenja dok su žene najprije silovane pa potom ubijene). Za 18 tijela ubijenih žrtava još uvijek se traga.
Za zločine počinjene u Grabovici osuđeni su Nihad Vlahovljak (zapovjednik voda) te vojnici: Haris Rajkić, Sead Karagić, Enes Šakrak, Mustafa Hota.
U logorima Armije u Bijelom Polju-Potoci ubijeno je osam zarobljenih Hrvatskih civila i pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Za to su osuđeni: Enes Ćurić (upravnik zatvora u Potocima), Ibrahim Demirović (zapovjednik 47. BB), Habib Čopelj (vojnik), Miralem Omanović (vojnik).
U logoru Armija Republike Bosne i Hercegovine u „IV. osnovna škola“ ubijeno je 18 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Za ove zločine odgovarali su vojnici: Čišić Mili, Husnija Oručević, Ćupina Mirsad, Toporan Hilmo, Predrag Ajkić, Zijad Redžović, Ibrahim Oručević, Pribišić Nezir, Slobo Marić.
Na području općine Mostar pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine događala su se pojedinačna ubojstva Hrvatskih civila koji su živjeli u svojim kućama i stanovima. Dvadeset tijela hrvatskih civila pronađena su u masovnim i pojedinačnim grobnicama nakon završetka rata. Za ove zločine nitko nije odgovarao
Donja Drežnica
U selu Donja Drežnica u općini Mostar zarobljeni hrvatski civili i pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, sustavno su zlostavljani na razne načine u prostorijama katoličke Crkve. Za taj zločin osuđen je Zijad Kurtović (zapovjednik čete vojne policije Drženica).
Nekažnjeni zločini
Busovača
U općini Busovača od 24. siječnja 1993. do 11. siječnja 1994. godine, Armija BiH ubila je 50 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.
Posebno se izdvaja zločin u selu Gusti Grab gdje je ubijeno osam hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Također, na lokalitetu Busovačke staje pripadnici Armije ubili su iz zasjede 16 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Među civilima bio je i jedan maloljetnik.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Čapljina
U općini Čapljina od 13. srpnja 1993. do 10. listopada 1993. pripadnici Armije ubili su 15 zarobljenih pripadnika HVO-a. Jedan od ubijenih bio je vozač kola hitne pomoći koji je u tom trenutku prevozio ranjenike. Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Fojnica
U općini Fojnica u Domovinskom od 16. svibnja 1993. do 24. prosinca 1993.godine pripadnici Armije ubili su 31 civila i zarobljenih pripadnika HVO-a.
Iz Fojnice je i poznati slučaj ubojstva gvardijana i vikara Franjevačkog samostana fra Nikice Milićevića i fra Leona Migića. Za ovaj zločin osuđen je počinitelj Miralem Čengić kojeg je Vrhovni Sud BiH osudio na 15 godina zatvora. Istom presudom na kaznu zatvora od 6 mjeseci osuđeni su pomagači u izvršenju ovog kaznenog djela: Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić. Miralem Čengić i drugi sudionici ovom presudom nisu osuđeni za ratni zločin nego im je suđeno kao za mirnodopsko („obično“) ubojstvo.
No, osim presude za ubojstvo dvojice franjevaca, za ostale zločine nitko nije odgovarao.
Općina Gornji Vakuf-Uskoplje
U općini Gornji Vakuf-Uskoplje u Domovinskom ratu od 13. siječnja 1993. godine do 28. kolovoza 1993. godine pripadnici Armije ubili su 17 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Za ove zločine nitko nije odgovarao
Konjic
U Konjicu je, između 23. ožujka 1993. i 19. veljače 1994., ubijeno čak 99 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Tijekom tog vremena počinjeni su brojni stravični zločini u nekoliko sela. Na primjer, u selu Orlište ubijena su četiri civilna starije životne dobi među kojima je bilo i nepokretnih. Armija BiH ubila je i četiri civila, također starija, prilikom prelaska preko planine Bokševice. Ni za jedan od odvih zločina nitko nije odgovarao.
Međutim, jedan od najpoznatijih slučajeva je selo Trusina gdje su pripadnici bošnjačke Armije ubili 23 civila i zarobljena pripadnika HVO-a.
Za ove zločine osuđen je Nihad Bojadžić (zamjenik zapovjednika odreda Zulfikar) na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina za zločine počinjene u selu Trusina. Osim toga, osuđen je i za zločine počinjene u muzeju Jablanica na 1 godinu. Sud mu je izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od 15 godina za oba kaznena djela.
Uz njega za zločine u Trusini osuđeni su: Rasema Handanović, Edin Džeko, Nedžad Hodžić i Mensur Memić.
Zbog zločina u Konjicu osuđen je i Edhem Žilić. On je bio upravnik logora Musala u kojem su bili zatočeni i Hrvati i Srbi. U presudi se navodi da je kao upravnik logora osobno zlostavljao zatočenike, i omogućio drugima da to čine.
Kakanj
Nitko nije odgovarao ni za zločine u Kaknju počinjene od 20. lipnja 1992. do 29. prosinca 1993. gdje je Armija ubila 68 Hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.
Posebno treba istaknuti zločin koji se dogodio na svetog Antuna (13. lipnja) u širem području Ričice (u selima Drenovnik, Kovači i Bradarići) kada su ubijeni, među ostalima, tri sina i muž Anice Jurić.
Također nakon okupacije hrvatskih sela u općini Kakanj ubijeno je u klasičnim likvidacijama 17 civila (među kojima i jedno dijete od 16 godina: Mladen Udovičić).
Kiseljak i Kreševo
Nitko nije odgovarao ni za zločine počinjene u srednjobosanskim općinama Kiseljak i Kreševo. U Kiseljaku je Armija ubila je 26 hrvatska civila i zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, dok su u Kreševu ubili njih šest.
Maglaj
U općini Maglaj u Domovinskom ratu od 27. kolovoza 1993. do 21. listopada 1994. godine pripadnici Armije ubili su 26 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane za što nitko nije odgovarao.
Općina Novi Travnik
U općini Novi Travnik u Domovinskom ratu od 19. listopada 1992. do 4. veljače 1994. godine Armija je ubila 63 hrvatska civila i zarobljenog pripadnika HVO-a.
Posebno treba napomenuti da je u ovoj općini najveći broj hrvatski civila ubijeno granatiranjem civilnih objekata i djelovanja snajperista. Tako je ubijeno 32 civila, među kojima je 12 djece. Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Općina Prozor-Rama
U općini Prozor-Rama između 18. lipnja 1993. i 15. siječnja 1994. postrojbe Armije ubile su 59 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.
Poznat je slučaj u selu Uzdol gdje je okrutno ubijeno 29 civila i 12 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Cijelo selo je spaljeno, a najmlađa žrtva bio je dječak Stjepan Zelić star 10 godina.
Za navedene zločine odgovarao komandant samostalnog prozorskog bataljuna Armije Republike Bosne i Hercegovine Enver Buza koji je osuđen na 8 godina zatvora po zapovjednoj odgovornosti.
Ovom presudom osuđen je jedini i po rangu najviši komandant Armije Republike Bosne i Hercegovine, kojeg je Sud BiH osudio za zločine nad Hrvatima u BiH.
Ništa manje okrutan zločin počinila je Armija Republike Bosne i Hercegovine u selu Jurići općina Prozor-Rama ubivši dvoje djece i staricu Anicu Jurić rođenu 1905. godine, kao i u selu Hudutsko gdje je Armija zarobila, a potom pogubila 16 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Travnik
U općini Travnik od 20. listopada 1992., kada je na punktu Travnik-Vitez koji je postavila 7. muslimanska brigada Armije Bosne i Hercegovine, u vrijeme dok nije bilo sukoba Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane, ubijen Ivica Stojak, zapovjednik općinskog stožera Hrvatskog vijeća obrane Travnik, pa do 27. siječnja 1994. godine, Armija je ubila 106 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.
Posebno krvavo je bilo 7., 8. i 9. lipnja 1993. godine kad je ubijeno više od pola ukupno ubijenih u općini Travnik. Ističu se sela Maljine i Bikoši gdje je u jednom danu ubijen 31 civil i zarobljeni pripadnik Hrvatskog vijeća obrane.
U selu Čukle u istom razdoblju pripadnici Armije ubili su 18 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. U masovnom ubojstvu majka Serafina Lauš ostala je bez muža i tri sina.
Istraga o ovom zločinu protiv pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine koju je vodilo županijsko tužiteljstvo Travnik je obustavljena dana 6. veljače 2019. godine radi nedostatka dokaza.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
