Kaznena prijava iz 2017. godine, koju su podnijele hrvatske udruge Domovinskog rata, nedirnuta je unatoč dokumentaciji o ratnim zločinima bošnjačkih časnika, a Brammertz najavljuje nove progone Hrvata.
Serge Brammertz, tužitelj Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (MICT), izazvao je veliku pozornost sredinom lipnja kada je najavio nove operacije ove institucije, a sve ponovno u Bosni i Hercegovini. Na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a iznio je informaciju da je Tužiteljstvu BiH predan “sveobuhvatan istražni dosje” koji se odnosi na osobe osumnjičene za zločine protiv čovječnosti, piše Večernji list BiH. Prema Brammertzovim riječima, zajednički tim MICT-a i Tužiteljstva BiH formiran je u cilju što skorijeg podizanja optužnica. Iako se inicijalno govorilo o procesu protiv zapovjednika srpskih postrojbi koje su tri i pol godine terorizirale Sarajevo, novost je da se tužiteljski tim ne zaustavlja samo na srpskim zapovjednicima. Mnogi izvori tvrde da su planovi MICT-a, odmah nakon srpskih časnika, uključiti i procesuiranje hrvatskih zapovjednika.
Uloga J. Dolmagić
Ova strategija savršeno se uklapa u dugogodišnju narativnu matricu koju je uspostavio bivši Haaški sud, a sada i MICT, prema kojoj bi hrvatska strana bila prikazana kao agresor. Jedan od ključnih aspekata ovog procesa je prijava iz 2017. godine koju su podnijele hrvatske udruge Domovinskog rata iz BiH. Ova prijava, koja je sadržavala kaznenu prijavu protiv desetaka bošnjačkih časnika za ratne zločine, ostala je netaknuta. Prijava se odnosila na zločine počinjene u BiH, ali i na teritoriju Republike Hrvatske, a uključivala je nekoliko ključnih bošnjačkih vojnih i političkih dužnosnika, uključujući Sefera Halilovića, Envera Hadžihasanovića…
Iako je dokumentacija bila vrlo detaljna i obuhvaćala 40 stranica sa specifičnim informacijama, žrtvama i dokazima, kazneni postupci protiv bošnjačkih časnika nisu poduzeti. Ova prijava bila je, prema nekim izvorima, potpuno ignorirana, a odgovorni dužnosnici nisu pozvani na odgovornost. Tijekom godina ključnu ulogu u procesu ratnih zločina u RH imala je Jasmina Dolmagić, koja je već više od 13 godina na čelu Odjela za procesuiranje ratnih zločina u Hrvatskoj. Unatoč postojanju jasnih zakonskih okvira koji omogućuju procesuiranje svih osoba koje su počinile ratne zločine nad hrvatskim državljanima, Dolmagić i njezin odjel nisu poduzimali konkretne korake u vezi s bošnjačkim zločinima.
Iako su u Hrvatskoj postojale zakonske odredbe koje su omogućile procesuiranje tih zločina, zbog političkih razloga procesuiranje gotovo svih odgovarajućih osoba je zapostavljeno. Jedini odgovor, ali uz jasan stav Zagreba, mora biti balans “straha” kako bi se zločini počinjeni nad hrvatskim državljanima našli barem pred hrvatskim sudištima, za što postoji ustavno i zakonsko utemeljenje. Istodobno, po AID-ovu rukopisu, na odstrelu je cijeli zapovjedni kadar Hrvata u BiH. Od Zrinka Tokića, Ilije Franjića, Marinka Zelenike, Željka Šiljega, Zlatana Mije Jelića, Nedjeljka Obradovića, kojemu je optužnica nedavno podignuta u Splitu, te Ivana Aničića. Svi oni dio su “zamolnice” čije se procesuiranje po dopisu iz BiH očekuje od Zagreba.
Nema Bugojna, Kaknja…
Zanimljivo je da Sarajevo ne procesuira nijednog hrvatskog zapovjednika iz Bugojna, Vareša, Kaknja, Travnika, i to prije svega zato što su nad Hrvatima ondje počinjeni toliko teški i masovni ratni zločini da bi eventualno procesuiranje nekih od zapovjednika otvorilo Pandorinu kutiju hrvatske ratne golgote. S obzirom na to da je Haaški sud presudio središnjoj Bosni i Hrvatima, koji su bili najveće žrtve posljednjeg rata, sada se pokušava “dokrajčiti” Hercegovinu preko Zagreba. S druge pak strane, zločini koje je počinila bošnjačka Armija BiH od 1992. do 1995. godine uključuju masovne likvidacije, zlostavljanja, silovanja i druge vrste torture, a najveći broj tih zločina ostao je gotovo potpuno nevidljiv u pravnom sustavu.
Ovaj pristup jasno upućuje da u BiH postoje dvostruka mjerila. Uostalom, što je bio slučaj i u Haagu, po kojemu Grabovica, Maljine, Križančevo… nisu bili vrijedni truda. U mnogim slučajevima niži pripadnici postrojbi koji su počinili te zločine dobili su kazne, dok su zapovjednici koji su planirali i naredili ove strašne zločine ostali izvan dosega pravde. U konačnici, sve ovo stvara duboku pravnu prazninu i političku nejednakost, koja samo pogoršava postojeće napetosti između različitih naroda u BiH. Procesuiranje ratnih zločina i dalje se koristi kao političko oružje, a pravi cilj tih postupaka čini se više usmjerenim na daljnje političko suđenje i optuživanje jedne strane nego na stvarno postizanje pravde za sve žrtve.
Discussion about this post