U svojoj objavi, resorni ministar podsjeća na ključne presude iz 2025. i 2026. godine, fokusirajući se na kompleksna pitanja izbornog zakonodavstva, prava na kandidiranje te ulogu i značaj Doma naroda u ustavnoj arhitekturi Bosne i Hercegovine.

Objavu ministra Bunoze prenosimo u cijelosti:
Deset ključnih stajališta Europskog suda za ljudska prava i relevantnih međunarodnih izvješća tijekom protekle godine (2025. – 2026.) u vezi s izbornim reformama u Bosni i Hercegovini:

1. “Actio popularis”: Sud je prepoznao da određene predstavke koje se tiču Bosne i Hercegovine nisu usmjerene na zaštitu pojedinačnih ljudskih prava, već predstavljaju pokušaje izmjene ustavne strukture Bosne i Hercegovine (odlomci 13. i 15. Odluke o dopuštenosti u predmetu Z. Begić protiv Bosne i Hercegovine).

2. Težina glasa: Europska konvencija o ljudskim pravima ne jamči jednaku težinu ili jednak utjecaj svakog pojedinačnog glasa (odlomak 15. Odluke o dopuštenosti u predmetu Z. Begić protiv Bosne i Hercegovine).

3. Utvrđena diskriminacija: Diskriminacija utvrđena u presudi Sejdić-Finci odnosi se na nemogućnost kandidiranja na izborima (odlomak 215. presude Velikog vijeća u predmetu S. Kovačević protiv Bosne i Hercegovine).

4. Zahtjevi izborne reforme: Ključno je da izborna reforma osigura i zajamči političku zastupljenost sva tri konstitutivna naroda i ostalih, u skladu s odlukama Ustavnog suda BiH i ESLJP-a (odlomak 5. Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 2638 iz 2026. godine).

5. Dom naroda: Postojanje Doma naroda nije u suprotnosti s Konvencijom, budući da je uobičajeno da drugi zakonodavni dom predstavlja specifične interese različite od onih opće populacije. Nadalje, sastav Doma naroda rezultat je decentralizirane i jedinstveno složene ustavne strukture ugrađene u međunarodni mirovni sporazum (odlomci 204. i 207. presude Velikog vijeća u predmetu S. Kovačević protiv Bosne i Hercegovine).

6. Pravo na kandidiranje na izborima: Pravo na kandidiranje na izborima bez diskriminacije mora biti osigurano za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i domove naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, kao i za pozicije (pot)predsjednika FBiH (kako je prethodno utvrdio Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu AP-849/23) te vodstvo Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (Odluke ESLJP-a: 16613/23; 5067/23, Z. Begić protiv Bosne i Hercegovine).

7. Kamen spoticanja: Izbor člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine predstavlja glavni kamen spoticanja između hrvatske i bošnjačke zajednice u Bosni i Hercegovini (odlomak 63. Izvješća za Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 2638 iz 2026. godine).

8. Izborne jedinice i asimetrija: Asimetrija i postojanje više izbornih jedinica namijenjenih zaštiti specifičnih ustavnih kriterija i potreba, kao i teritorijalna povezanost između birača i njihovih predstavnika, nisu u suprotnosti sa standardima Konvencije (odlomci 203. i 204. presude Velikog vijeća u predmetu S. Kovačević protiv Bosne i Hercegovine).

9. Amandmani Visokog predstavnika: Izmjene Izbornog zakona koje je Visoki predstavnik nametnuo u izbornoj noći nisu prekršile Konvenciju, budući da podnositelj predstavke nije bio izravno pogođen tim mjerama (odlomci 38. i 39. odluke u predmetu Demokratska fronta protiv Bosne i Hercegovine).

10. Zlouporaba prava na predstavku: Neprimjereno ponašanje prema Sudu, osobni napadi i zastrašivanje agenata Vijeća ministara smatraju se zlouporabom prava na pojedinačnu predstavku (odlomci 134. – 139. presude Velikog vijeća u predmetu S. Kovačević protiv Bosne i Hercegovine).