Odluka hrvatskog predsjednika Zoran Milanović da uskrati suglasnost novom izraelskom ambasadoru Nissanu Amduru izazvala je snažne reakcije u diplomatskim i sigurnosnim krugovima, ne samo u Zagrebu nego i šire u regiji. Riječ je o potezu bez presedana u modernoj hrvatskoj diplomaciji, koji mnogi analitičari vide kao dio šireg političkog i geopolitičkog zaokreta hrvatskog predsjednika prema pozicijama koje odstupaju od službene politike Vlade RH i većine zapadnih saveznika.
Prema dostupnim informacijama, Izrael je još krajem 2025. formalno predložio iskusnog diplomata Nissana Amdura za novog ambasadora u Hrvatskoj, no Milanović mjesecima odbija dati agrément. Pantovčak je kao razlog naveo “politiku aktualne izraelske vlasti”, posebno postupke vlade premijera Benjamin Netanyahu u Gazi i na Bliskom istoku.
Međutim, iza službenog obrazloženja krije se mnogo složenija geopolitička priča.
Tko je zapravo Nissan Amdur?
U diplomatskim krugovima Amdur slovi kao čovjek specijaliziran za Bliski istok, sigurnosne strukture i energetske koridore istočnog Mediterana. Tijekom karijere služio je u Turskoj i dobro poznaje način na koji Ankara projicira politički, sigurnosni i gospodarski utjecaj na prostor Balkana i BiH.
Upravo zato dio regionalnih analitičara smatra da bi njegov dolazak u Zagreb imao mnogo širu stratešku dimenziju od klasične diplomatske funkcije. Zagreb je posljednjih godina postao važno čvorište u odnosima između Hrvatske, hrvatskih političkih predstavnika u BiH, američkih investitora i zapadnih energetskih interesa na jugoistoku Europe.
Amdur bi, prema tim procjenama, mogao igrati važnu ulogu u razumijevanju i balansiranju turskog utjecaja u Bosni i Hercegovini, posebno kroz jačanje političke i sigurnosne osovine Zagreb–Mostar. Ankara posljednjih godina intenzivno ulaže u političke, kulturne i infrastrukturne projekte u BiH, pri čemu posebno razvija veze s bošnjačkim političkim strukturama.
Energetika kao ključni teren sukoba
Posebno važan aspekt cijele priče odnosi se na energetiku i projekt Južne plinske interkonekcije između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Taj projekt na Zapadu se promatra kao pokušaj smanjenja ovisnosti BiH o ruskom plinu i diverzifikacije energetskih pravaca prema europskom tržištu.
Upravo zbog toga posljednjih mjeseci raste interes američkih i izraelskih poslovnih krugova za energetske projekte u regiji. Pojedini diplomatski izvori tvrde da bi Amdur, zahvaljujući iskustvu u energetskim pitanjima Bliskog istoka i poznavanju regionalnih odnosa, mogao biti važna poveznica između hrvatskih političkih struktura, partnera u BiH i zapadnih investitora.
Takav razvoj događaja potencijalno bi smanjio prostor za ruski energetski utjecaj, ali i za tursko pozicioniranje kroz infrastrukturne i političke projekte u BiH.
Milanovićev vanjskopolitički zaokret
Odbijanje izraelskog ambasadora dolazi nakon niza Milanovićevih izjava kojima je otvoreno kritizirao izraelsku politiku, američke vojne akcije na Bliskom istoku te zapadni pristup sukobima u Ukrajini i Iranu. Posljednjih mjeseci predsjednik RH više je puta govorio protiv “uvlačenja Hrvatske u tuđe ratove”, a kritizirao je i pojedine NATO politike.
Njegovi politički protivnici tvrde da takav pristup Hrvatsku udaljava od ključnih zapadnih partnera i stvara percepciju zemlje koja se sve češće nalazi na suprotnoj strani od dominantne euroatlantske politike.
Istodobno, hrvatska Vlada premijera Andrej Plenković nastavlja održavati snažne odnose s Izraelom i SAD-om, osobito u području obrane i sigurnosti. Ministar obrane Ivan Anušić nedavno je potvrdio da su Milanovićeve izjave izazvale nelagodu u izraelskim političkim i vojnim krugovima, posebno oko obrambene suradnje i nabave vojne opreme.
Amdur bi mogao stići i bez ambasadorskog statusa
Iako Milanović odbija dati formalnu suglasnost, diplomatski izvori navode da bi Nissan Amdur ipak mogao doći u Zagreb kao otpravnik poslova, za što nije potrebna predsjednička potvrda.
To bi značilo da bi mogao djelovati mnogo diskretnije, bez formalnog ambasadorskog protokola, ali i dalje održavati kontakte s hrvatskim institucijama, sigurnosnim strukturama i međunarodnim partnerima.
U regionalnim sigurnosnim krugovima posebno se ističe njegovo poznavanje arapskog jezika, iskustvo rada u muslimanskom svijetu te razumijevanje turske diplomatske doktrine. Upravo zato dio analitičara smatra da bi njegova stvarna uloga u Zagrebu mogla biti znatno šira od klasične bilateralne diplomacije.
Nova geopolitička linija podjele
Cijeli slučaj otvara pitanje vodi li Hrvatska jedinstvenu vanjsku politiku ili se sve više profiliraju dvije paralelne strategije, jedna koju zastupa Vlada RH, usmjerena prema snažnom savezništvu sa SAD-om, NATO-om i Izraelom, te druga koju promovira Milanović, naglašavajući “suverenistički” pristup i distancu prema zapadnim intervencionističkim politikama.
U takvom kontekstu, spor oko jednog ambasadora prerasta u simbol mnogo većeg sukoba oko buduće pozicije Hrvatske na geopolitičkoj karti Europe i Bliskog istoka.
