Zamjenik ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Josip Brkić nedavno je uputio pismo američkim kongresnicima, predsjedniku Odbora za vanjske poslove Pododbora za Europu u Zastupničkom domu SAD-a Keithu Selfu i članu toga odbora Williamu R. Keatingu u kojem je opovrgnuo tvrdnje ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića koji je ranije predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića optužio za blokadu američkog plinskog projekta kroz BiH. Ovo pismo dolazi nedugo nakon što je Konaković sudjelovao na konferenciji o Daytonu u Zagrebu i upravo u tom trenutku iz njegova sarajevskog ureda odaslano je pismo, u najmanju ruku, politikantskog sadržaja.
– Ministar Konaković u svom je pismu prenio osobna stajališta, koja u najboljem slučaju odražavaju stavove bošnjačkih stranaka u državnoj Vladi, no nisu stajališta Bosne i Hercegovine ni stavovi bošnjačkoga naroda u BiH – naveo je Brkić. Ova situacija postavlja ozbiljna pitanja o privatizaciji pozicije ministra vanjskih poslova, odgovornosti i opasnosti od zloupotrebe političke moći u međunarodnim odnosima, prenosi Večernji list BiH.
Stabilni odnosi bitni za BiH
Brkić je u pismu naglasio da su Konakovićeve izjave o plinskoj interkonekciji, koje su se fokusirale na optužbe prema Čoviću i HDZ-u BiH, bile politički motivirane i neusklađene sa stvarnim interesima BiH. Upozorio je da je ministar Konaković svojim postupcima zapravo privatizirao vanjsku politiku BiH, pretvarajući svoju poziciju u sredstvo za promicanje interesa bošnjačkih stranaka, zanemarujući tako šire nacionalne interese zemlje.
Jedan od ključnih dijelova pisma odnosi se na projekt Južne plinske interkonekcije s Hrvatskom, koji Brkić smatra strateškim projektom za BiH, koji “nudi priliku za energetsku stabilnost i diversifikaciju, smanjujući ovisnost o jedinom izvoru energije i omogućujući pristup novim tržištima”. Brkić je također istaknuo kako je suradnja s Hrvatskom nužna za uspješan razvoj tog projekta, naglašavajući da je “Hrvatska u ovom procesu pokazala najviše kooperativnosti”, što je, prema njegovim riječima, ključ za političku i ekonomsku stabilnost BiH.
Brkić se u svom pismu nije osvrnuo samo na opasnost koju predstavlja Konakovićeva privatizacija vanjske politike već i na šire političke posljedice koje proizlaze iz unutarpolitičkih sukoba. Upozorio je da si BiH ne može priuštiti političke podjele koje se odražavaju na vanjsku politiku i međunarodne odnose jer takvo ponašanje može imati dugoročne negativne učinke na zemlju, osobito u pogledu američkog angažmana.
Na kraju, Brkić je zaključio pismo upozorenjem da BiH mora usmjeriti svoju politiku prema stabilnim, kooperativnim odnosima s regionalnim partnerima, uključujući Hrvatsku, te da “vanjska politika mora biti utemeljena na dugoročnim interesima države, a ne na političkoj agendi jedne stranke ili političkog lidera”. Prema njegovim riječima, ovakva suradnja omogućit će BiH izgradnju stabilnosti i sigurnosti, dok će političke manipulacije samo dodatno pogoršati unutarnje podjele.
Privatizacija vanjske politike
Zanimljivo je da je Konaković uputio pismo američkim dužnosnicima u kojem je kritizirao Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, vjerojatno kako bi spriječio novi politički linč iz Sarajeva za izdaju Bošnjaka što je sudjelovao na toj konferenciji.
Nije prvi put da Konaković koristi svoju političku poziciju kako bi podržao unutarnje političke interese unutar BiH, a njegovo ponašanje u kontekstu vanjske politike često odražava političku sklonost prema internim političkim borbama unutar zemlje. Privatizacija vanjske politike inače je disciplina za kojom rado posežu bošnjački dužnosnici, pretvarajući sve u vlastiti politički biznis. Najnovija ofenziva američkih diplomata i poslovnih lidera koji rade na izgradnji plinske interkonekcije između BiH i Hrvatske, međutim, najbolje demantira Konakovića. Upravo je hrvatska strana pokazala najveću kooperativnost u ovom procesu, pružajući BiH priliku za stabilizaciju i diversifikaciju svojih energetskih izvora.
Međutim, ovaj proces također podcrtava činjenicu da BiH mora usmjeriti svoju vanjsku politiku prema konstruktivnoj suradnji s regionalnim partnerima, bez političkih manipulacija i nesuglasica koje samo produbljuju unutarnje podjele i političku nestabilnost.
Konaković i drugi bošnjački političari svojim djelovanjem pokazuju da zloupotreba vanjske politike, pa čak i javne manipulacije, može ozbiljno ugroziti dugoročne interese države i njezinu vanjsku politiku.
Aktualni razgovori o plinskoj interkonekciji najbolji su dokaz da BiH mora imati jedinstven stav, ali i biti usmjerena na suradnju i izgradnju stabilnih i kooperativnih odnosa s Hrvatskom i drugim međunarodnim partnerima./hms/
