Nedavno se Marini Pendeš ukazala rijetka prilika da brani hrvatski narod u živom programu Javnog servisa. Međutim, revoltirana napadima na HDZ, gđa Pendeš je demonstrativno napustila studio.
Isti tren sam pomislio „što li će sada učiniti hrvatski član UO BHRT?“
„Ima nekoliko mogućnosti. Može za početak…“ nisam ni završio misao kad na Večernjem portalu izađe vijest da je članica UO BHRT Valentina Rupčić dala neopozivu ostavku. Sjetim se jedne kampanje HDZ-a koja je imala slogan „hrvatski odgovor“. I Pendeš i Rupćić su pozicije osvojili kao dio šireg hrvatskog odgovora. Njihovo napuštanje emisije a zatim i čitavog UO BHRT-a ustvari su samo dosljedan hrvatski odgovor – napuštanje „ringa“. Jer, kada ti netko nešto ružno kaže, poprijeko te pogleda, podmetne ti ljiljan, vlastiti citat ili jednostavno ne dijeli tvoje stavove, što ti ostaje nego pobjeći glavom bez obzira?!
Ovakav obrazac ponašanja nije ništa novo za kadrove HDZ-a. Bježanje iz neugodnih situacija je osnovni razlog zašto hrvatske stolice u parlamentima šire jezovitu tišinu i što su skoro sve javne institucije u Sarajevu ostale bez Hrvata. Jedna od tih institucija upravo je Javni RTV servis. Zanimljivo, proces nestanka Hrvata iz BHRT-a se zadnjih 16 godina odvijao pod budnim okom hrvatskih članova Upravnog odbora, sve redom „novinari“ spomenutog Večernjaka.
Izuzimajući vlastito iskustvo nestanka s BHRT-a, zanimljiva je nonšalantnost hrvatskih legitimnih zastupnika dok mirno promatraju nestanak Hrvata iz institucija, pa i Javnog servisa. Radi se o desecima rukovodećih pozicija koje su upražnjene ili popunjene nehrvatskim kadrovima. Ili, mnogo češće, nehrvatskim kadrovima koji se izjašnjavaju kao Hrvati.
Ništa od ovoga nikad nije smetalo hrvatske članove UO. Sve dok nije uvrijeđen HDZ. Razumljivo je da kadrovi koji sve u životu što imaju duguju HDZ-u više brinu za HDZ, a ne za nekakav hrvatski narod. Pa je stoga razumljivo da se nestanak Hrvata iz BHRT-a tolerira, ali je nestanak člana HDZ-a iz studija „udar na sve Hrvate“.
Kadrovi Večernjaka zavidnu sposobnost uništenja medija ne pokazuju samo u matičnoj kući. Uz simboličnu naknadu od nekoliko tisuća KM svoje vještine demonstriraju i u Upravnim odborima Javnog servisa. Tako su nakon BHRT-a prešli i na FTV gdje su zaštitu hrvatskih interesa povjerili provjerenim bardovima novinarstva, Bakiru Hadžiomeroviću i Zvonimiru Jukiću. I nemojte misliti da bi napad FTV-a na HDZ prošao nekažnjeno. Ako bi se nešto takvo dogodilo, Zoran Krešić bi odmah podnio ostavku.
Pa vi vidite kako ćete dalje.
Specifičan pristup zaštiti hrvatskih interesa nije rezerviran samo za Pavković grupu. HDZ-ova škola skupog naplaćivanja nikakvih usluga preuzela je doslovno sve pozicije koje po Ustavu ili nekim ranijim džentlmenskim dogovorima pripadaju Hrvatima. Zbog toga je manji problem nepopunjenost hrvatskih kvota a mnogo veći problem je kvaliteta kadrova koji se već nalaze na pozicijama.
U Sarajevu se odavno zna da HDZ-ovac neće na poziciju ispod 3000 KM plaće. To ne znači da će on nešto raditi na toj poziciji. I to ne znači da neće pobjeći ako mu uvrijedite stranku. To samo znači da će je obnašati. Koliko treba platiti da zaista nešto radi!?
Taj iznos još nije dostignut.
Piše: Tvrtko Milović
