U osvrtu upozorava na ulogu međunarodnih intervencija i dugotrajnu ovisnost o vanjskom upravljanju.
Smatra i da su u BiH, umjesto protektorata, centralizma i međunarodnog tutorstva potrebni suverenitet, federalizam i partnerstvo.
Njegovu izjavu prenosimo u cjelosti:
Prije 30 godina u Daytonu zapečaćen je mir za Bosnu i Hercegovinu. Ono što se tada slavilo kao uspjeh diplomacije, pokazalo se kao trajno stanje tuđinski određene suverenosti.
Dayton je zaustavio rat, ali nije dopustio istinsku samoodređenost. Privremeno rješenje pretvorilo se u nadzornu upravu. Bosna je država s parlamentima, ali bez vlastite moći, formalno demokratska, a u stvarnosti upravljana izvana.
Visoki predstavnik Christian Schmidt (CSU) posjeduje ovlasti kakve nisu zamislive ni u jednoj drugoj europskoj državi. On može ukidati zakone, smjenjivati izabrane političare i vladati bez ikakve demokratske legitimacije. To više nije očuvanje mira, to je kolonijalno upravljanje nezrelošću.
Dayton je trebao uspostaviti federalnu ravnotežu između Bošnjaka, Hrvata i Srba, ali je upravo ta ravnoteža narušena stalnom centralizacijom i međunarodnim intervencijama. Zemlja funkcionira, ali ne napreduje. Postoji, ali nije samostalna.
Dok Sjedinjene Američke Države ukidanjem sankcija Miloradu Dodiku šalju poruku da su beskrajni eksperimenti izgradnje nacija propali i da su potrebna lokalna rješenja, Njemačka se i dalje drži neuspjelog modela tutorstva, bez obzira vlada li zemljom SPD ili CDU/CSU.
Trideset godina nadzora nije znak stabilnosti, već znak stagnacije. Tko narodima u Bosni i Hercegovini uskraćuje suverenitet, na kraju ne vjeruje ni vlastitom narodu.
Mir nastaje kroz samoodređenje, a ne kroz trajnu intervenciju. Suverenitet umjesto protektorata. Federalizam umjesto centralizma. Partnerstvo umjesto tutorstva.
To vrijedi za Bosnu, kao i za Njemačku i za cijelu Europu. Nikome nije potrebna država kojom upravljaju drugi, bilo da dolaze iz Bruxellesa ili se predstavljaju kao moralni nadzornici.
