U utorak, 9. siječnja navršit će se 30. godina od ratnog zločina u selu Buhine Kuće kod Viteza..
Program obilježavanja započet će od 9 sati okupljanjem na mjestu zločina u ovom mjestu, a u 10 sati očekuje se polazak kolone sjećanja.
U 10 sati i 50 minuta polaganje cvijeća i paljenje svijeća održat će se na Spomen obilježju ispred groblja Topala, a potom će od 11 sati biti služena sveta misa.
Pod okriljem maglovite noći 9. siječnja u prigradsko naselje Viteza Buhine Kuće upali su pripadnici elitnih postrojbi tzv. Armije BiH, odnosno, 7. muslimanske brigade, odreda El-mudžahid u sklopu te brigade, te odred specijalaca MUP-a RBiH “Bosna”[7][4][10] kojima je zapovijedao Dragan Vikić, po kojima su prozvani “Vikićevi specijalci”. Uz Vikićeve specijalce u napadu na Buhine Kuće sudjelovali su i pripadnici postrojbe Crni labudovi iz Kaknja te Živiničke ose. 7. krajiška brigada i 323. brdska brigada. Iz iskaza neposrednih sudionika doznala se prljava uloga britanskog bataljuna UNPROFOR-a, smještenog u pogonu za obradu drveta Impregnacija stotinjak metara od prvih Buhinih kuća. Glavnina muslimanskih specijalaca stigla je u unproforovim bijelim oklopnjacima koji su se nesmetano kretali. Ušli su bez otpora i sukoba iza crta obrane koje je držala 1. bojna Viteške brigade HVO, te s mudžahedinima i ostalim pripadnicima tzv.
ARBiH počinili masakr nad civilima i vojnicima koji je trajao nepuni sat vremena. Muslimanski vojnici bili su raspoređeni po grupama od 15 do 20 po selu. Rafali i krici vrisci i plač žena i djece[8] odjekivali su selom.[6] Pobili su 27 osoba civila i pripadnika HVO. Među ubijenima bilo je i djece. Ubojstva i pokušaji ubojstva žena i djece nisu bila slučajna, nego namjerna. Višestruko su muslimanski napadači pucali na žene i djecu s udaljenosti od 1 do 5 metara. Osobito je stradala uža obitelj Vidović. Hrvatske civile ubili su rafalima iz automatske puške, motornom pilom, sjekirom, nožem razapinjanjem na križ. U zločinima su se istakli počinitelji iz Malina, Moševice, Sarajeva, nekoliko pripadnika i zapovjednik mudžahedinske jedinice Gerila. Jedni Muslimani su htjeli pobiti preživjele Hrvate koje su našli da se skrivaju, drugi su vikali da ih pobiju. Nakon nekog vremena Hrvati što su se skrivali pošli su ka Unproforu. Tek iz trećeg pokušaja UNPROFOR ih prevezao do Viteza i ondje ih ostavio.
Ubijena su devetorica zarobljenih vojnika HVO, pripadnika PPN „Munje Središnje Bosne“, pripadnici Travničke brigade HVO-a. Ubijeni vojnici HVO-a zarobljeni su na spavanju, bez pružanja otpora. Mučeni su i masakrirani. Pobijeni vojnici travničkog HVO-a iz PPN su iz postrojbe formirane od hrvatske travničke mladeži nakon pada Travnika u muslimanske ruke. Postrojba za posebne namjene Munje ovdje su bili na rutinskoj zadaći, pazeći na selo i cestu. Pred kućom u kojoj su bili smješteni ostavili su stražara. Muslimanski napadači prvo su udarili kuću u kojoj su bili hrvatski specijalci, očito točno znajući gdje se nalaze. Uloga britanskog unprofora u krijumčarenju muslimanskih vojnika kroz hrvatske položaje daje mjesta sumnjama u to tko im je dojavio točan položaj.
Tiho su ubili stražara, te potom pošli na kat gdje su bili sneni hrvatski specijalci. No, nisu ih odmah ubili, nego su ih mučili. Tijela su im nađena vezana žicom oko vrata i nogu s rukama na leđima.[7] Tijela trojice ubijenih ležala su u hodniku na drugom katu, s tragovima noža po tijelu, dok su tijela ostalih bila nabacana po sobi poput starih stvari u ostavi, tijela masakriranih nožem, a neki su bili i s prostrijeljenim šakama, polomljenim laktovima i ramenima. Jednome su našli da je imao na nogama čarape u kojima je bilo nagurano polomljeno staklo od boca, i bio je prisiljen trčati u njima prije nego što su ga ubili.
Najmlađa civilna žrtva je dvogodišnji Danijel Grbavac koji je ubijen u naručju oca pred kućnim pragom netom prije nego što mu je rafalima pokošena mati. Otac ga je na rukama odnio do ambulante u Vitez, odakle je prevezen dalje u Novu Bilu, no dijete je već umrlo od zadobivenih teških rana. Muslimanske snage su pritom opljačkale i zapalile na desetke obiteljskih kuća i gospodarskih objekata[11] u vlasništvu Hrvata tog sela. U istom napadu ranjeno je 35 Hrvata, od kojih je bilo 8 civila. 17 civila je nestalo, a 13 žena iz tog sela odvedene su i zatočene i mučene u logoru tzv. Armije BiH u susjednom Sivrinom Selu. Trinaest žena, bose i u spavaćicama i jedno dijete odvezene su dalje u Zenicu. Na urbano područje Viteza tog su dana muslimanski agresori ispalili od pola 6 ujutro do podneva više od 100 granata. Iznenađujuće, svjetski mediji (CNN, BBC…), često neskloni Hrvatima, a osobito Hrvatima Srednje Bosne, izvijestili su o ovom pokolju. U svijet su prenijeli stravične slike kuća u plamenu i civila i vojnika koji leže po dvorištima obiteljskih kuća, licem prema zemlji ili na boku.
Za zločin ni nakon više od 25 godina nitko nije odgovarao.
Discussion about this post