Njegovo obraćanje privuklo je posebnu pozornost jer se, nakon uvodne riječi, izravno obratio Maxu Primorcu i Željani Zovko, kritizirajući njihove javne stavove o trećem entitetu i političkim odnosima u BiH, prenosi Klix.
Kazao je da su ga “neki ljudi u Sarajevu upozorili da ne dolazi” zbog njihovih izjava, ali da je ipak odlučio doći i otvoreno progovoriti: “Pročitao sam vaš članak. Nekada sam od vas čitao bolje. Ovaj je šokirao Bosnu. Govorite o povratku u rat – a mi to ne želimo.”
U svom izlaganju podsjetio je na diskriminaciju koju, kako kaže, i danas trpe bošnjačka djeca u pojedinim sredinama: “Ako odete u Stolac, moja bosanska djeca ne mogu putovati u istom autobusu s hrvatskom djecom. To nije Europa.”
Posebno se osvrnuo na primjere iz američke povijesti, navodeći kako Martin Luther King nije govorio “imam pritužbu”, nego “imam san”, poručivši da i Bošnjaci i Hrvati trebaju početi “sanjati zajedno, umjesto da se stalno žale jedni na druge.”
Cerić je podsjetio i na činjenicu da u BiH već postoji “kršćanski vladar”, aludirajući na visokog predstavnika:
“Christian Schmidt je legitiman kršćanski katolik i on upravlja Bosnom. Mi o Turcima i Osmanlijama ne govorimo, vi o njima govorite u Zagrebu i Beogradu.”
Naglasio je da Bošnjaci znaju živjeti u Europi i da su kroz povijest sami štitili vlastiti identitet:
“U ratu smo se suočili s mudžahedinima koji su htjeli mijenjati naš način života. Suočili smo se s tim bez da smo od vas tražili ijednu uslugu.”
Govoreći o hrvatsko-bošnjačkim odnosima, pohvalio je povijesnu ulogu Hrvatske, ali i pozvao na odgovornije djelovanje:
“Hrvatska je učinila mnogo dobrog za Bosnu – od priznanja do rezolucije o Srebrenici. Zašto ne iskoristite taj utjecaj da gradimo savez, a ne da se vraćamo na podjele?”
Najavio je i prijedlog za osnivanje stalnog hrvatsko-bosanskog komiteta u kojem bi sjedili ugledni intelektualci, diplomati, vjerski lideri i predstavnici civilnog društva, s ciljem dugoročne izgradnje povjerenja.
“Molim vas, nemojte nas gurati u rat. Ne želimo rat. Ono što govorite nije američka politika. Amerikanci su ponosni na svoj najveći diplomatski uspjeh – Washingtonski sporazum i Dayton.”
