Službene novine Općine Bugojno objavile su odluku prema kojoj građani mogu biti novčano kažnjeni za pisanje na društvenim mrežama. Kazne u rasponu od 200 do 500 konvertibilnih maraka prijete onome tko uznemirava građane ili službene osobe „prijetnjama, vrijeđanjem, omalovažavanjem, nepristojnim i drskim ponašanjem ili drugim vidom uznemiravanja” i to putem SMS poruka, elektroničke pošte, društvenih mreža te javnih portala.
Pravna osnova – ili njezin nedostatak?
Općinske vlasti pozvale su se na Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji lokalnim zajednicama daje mogućnost donošenja vlastitih propisa o javnom redu i miru, područja koje inače pripada kantonalnoj nadležnosti. No upravo tu počinju pravne nedoumice.
Stručnjaci i novinari upozoravaju da lokalne zajednice vjerojatno nemaju ovlaštenje redefinirati pojam „javnog mjesta” na način koji bi obuhvaćao i internetski prostor, a posebice društvene mreže. Takvo proširenje definicije mimo viših zakonskih akata postavlja ozbiljna ustavnopravna pitanja te pitanja usklađenosti s međunarodnim standardima zaštite slobode izražavanja.
Kakanj je prethodnik s upitnim ishodom
Bugojno nije usamljeno. Općina Kakanj donijela je gotovo identičnu odluku prije više od godinu dana, i to jednoglasnom odlukom tamošnjeg Općinskog vijeća. Odluka je ovlastila policiju za izdavanje prekršajnih naloga, no pojavio se zabrinjavajući detalj: policijski službenici potvrdili su da nemaju poseban pravilnik o postupanju niti metodologiju prema kojoj bi ocjenjivali koje objave prelaze granicu kažnjivog ponašanja. To otvara prostor za potpuno arbitrarnu primjenu zakona.
Opasnost od selektivne primjene
Upravo ta arbitrarnost izaziva najviše zabrinutosti u stručnoj i novinarskoj zajednici. Ako ne postoje jasni i transparentni kriteriji za procjenu, tko odlučuje što jest, a što nije „uznemiravanje” na društvenim mrežama?
Kritičari upozoravaju da ovakve odluke mogu postati instrument selektivnog kažnjavanja usmjerenog prema novinarima koji kritički izvještavaju o lokalnoj vlasti, prema građanima koji iznose pritužbe na rad javnih institucija ili prema političkim neistomišljenicima. U sredinama gdje su lokalne zajednice male i međusobno isprepletene, a vlast koncentrirana, takav zakon lako može postati alat pritiska, a ne zaštite.
Šira slika
Ovaj slučaj nije izolirana pojava jer diljem regije bilježe se slični pokušaji reguliranja online prostora na lokalnoj razini, često bez odgovarajuće pravne podloge ili jasnih garancija za zaštitu temeljnih prava. Pitanje nije trivijalno: prijetnje i uznemiravanje na internetu realan su problem koji zaslužuje odgovor. No taj odgovor mora biti zakonit, razmjeran i lišen mogućnosti zlouporabe.
Hoće li bugojansku odluku preispitati više instance – kantonalne vlasti, pravobraniteljstvo ili sudovi, ostaje za vidjeti. Do tada, građani Bugojnog svjesni su da svaki komentar na društvenim mrežama može koštati i do 500 maraka.
