U srijedu će preživjeli hrvatski logoraši, zajedno s obiteljima poginulih, ubijenih i nestalih hrvatskih branitelja i civila, obilježiti 31. godišnjicu razmjene 294 logoraša iz zloglasnog logora tzv. Armije BiH “Stadion” u Bugojnu. Obilježavanje ove godine donosi i nadu kako će suđenje odgovornima za još uvijek nepronađene zemne ostatke petnaestorice nasilno odvedenih i pogubljenih zatočenih hrvatskih branitelja, Dževadu Mlaći i Selmi Cikotiću, barem djelomično ublažiti logorske rane koje nikada neće zacijeliti.
U logoru pod tribinama stadiona NK Iskra u Bugojnu 294 hrvatska logoraša mučena su 240 dana na najokrutnije načine. Uvjete boravka u logoru “Stadion” predstavnici Međunarodnog crvenog križa tada su ocijenili gorima od stanja u srpskom logoru Manjača. Iz logora je nasilno odvedena i skupina od 21 hrvatskog branitelja, a sve do srpnja 2020., kada su na Rostovu otkrivene kosti četiri uznika, bošnjački politički vrh nije priznavao taj ratni zločin. Za njega je, pak, 2. travnja prošle godine počelo suđenje ratnom predsjedniku općine Bugojno, Dževadu Mlaći, i zapovjedniku Operativne zone Zapad Armije RBiH, Selmi Cikotiću.
Pravni proces i svjedočenja
Odvjetnik hrvatskih svjedoka Tužiteljstva BiH Bruno Božić istaknuo je kako su iskazi preživjelih logoraša na sudu potvrdili navode optužnice. “Ja sam opunomoćenik oštećenih svjedoka, zatočenih pripadnika HVO-a koji su bili u tom logoru Stadion u Bugojnu u razdoblju od gotovo godinu dana, od 1993. do početka 1994. godine. Iskazi koje sam ja pratio i s njima bio na sudu su u pravnom smislu korektni i dobri te su potvrdili navode optužnice. Svi oni bili su svjedoci tužiteljstva. Tužitelj je podignuo optužnicu. Jedan od dokaza bili su iskazi”, naglasio je Božić.
Predsjednik Udruge hrvatskih logoraša Bugojna Mario Mostarac kazao je kako logorašima svjedočenja teško padaju. “Ljudi poslije 31 godinu vraćaju sjećanje na to kako im je bilo u logorima. Do samog svjedočenja bili su pomalo preplašeni, ali i razočarani. Tijekom suđenja vidi se da su uznemireni, a poslije svjedočenja trebalo im je dosta vremena da se vrate u normalu. Ljudi se tijekom suđenja preznojavaju i nije nimalo dobro”, rekao je Mostarac.
Na pitanje o tome kako je moguće da se na ulicama Bugojna susreće Dževada Mlaću, Mostarac je odgovorio: “Tužiteljstvo je tako odredilo da se oni brane sa slobode. Mi na to nismo mogli utjecati.”
Odvjetnik Božić komentirao je tvrdnje obrane Mlaće i Cikotića kako se zločini nisu dogodili: “Logički se nameće zaključak da nemaju argumente. To su ljudi koji su identificirani DNA analizom, koji su bili na popisu zatočenika koje je na kraju Međunarodni crveni križ upisao negdje u jesen 1993., a koji su kasnije, prilikom druge posjete Crvenog križa, nedostajali na spisku i za koje su oni pitali pismeno.”
Nada u otkrivanje posmrtnih ostataka
Ono čemu se nadaju bugojanski Hrvati jest da će ovo suđenje možda otkriti i lokaciju posmrtnih ostataka petnaestorice nasilno odvedenih hrvatskih logoraša. “Po našim saznanjima, Tužiteljstvo ima dokaze i trebalo bi početi iskapanje. Ne znamo zašto se to nije dogodilo. Imaju svjedoka koji se ubio ili je ubijen i koji je navodno kazao gdje je lokacija nekih posmrtnih ostataka”, kazao je Mostarac.
Suđenje Mlaći i Cikotiću trebalo bi biti završeno, no hoće li ono otvoriti i neke druge sudske postupke u kojima će biti kažnjeni nalogodavci i počinitelji progona 15.000 bugojanskih Hrvata, ubojstva 60 civila i isto toliko zatočenih vojnika HVO-a, nezahvalno je nagađati.
Discussion about this post