Bosna i Hercegovina već je u ozbiljnoj političkoj krizi, koja u stvarnosti postoji već dugi niz godina. Postoji više uzroka te krize, ali jedan veliki uzrok je onaj o kome se najmanje govori: velikobošnjački nacionalizam, piše Narod.hr.
Velikobošnjački nacionalizam ozbiljno prijeti razaranjem unutarnjih odnosa tri naroda u BiH, a ponajviše Hrvatima.
BiH je država tri konstitutivna naroda – ‘građanska država’ je kukavičje jaje za Hrvate
Bosna i Hercegovina sastavljena je, po Ustavu BiH i Daytonskom sporazumu, kao država tri konstitutivna naroda: Bošnjaka, Srba i Hrvata.
Tako je bilo i za vrijeme Jugoslavije, kada je SR BiH bila definirana kao država tri naroda: Muslimana (danas Bošnjaka), Hrvata i Srba.
Danas Bošnjaci, i to već niz godina, pokušavaju stvoriti unitarnu državu u BiH. Tako uređenu državu oni nazivaju, vrlo lukavo, ‘građanskom državom’. Kao što je bilo lukavo uzimanje imena Bošnjak 1993. godine, jer time indirektno poručuju da je Bosna njihova država (Bošnjak=stanovnik Bosne), a ne Hrvata i Srba koji imaju svoje matične države. Bošnjaci nemaju, pa su oni autohtoni narod BiH, prema zamislima određenih krugova. Tako su i hercegovački muslimani Mostara, Konjica i Trebinja postali Bošnjaci (sinonim za Bosanci), a nisu više Hercegovci kao što su bili stotinama godina.
A kada Bošnjaci postanu većina u BiH, onda postaju većina u ‘građanskoj državi’, koja bi bila prije svega – velikobošnjačka.
SAD se ne slaže s velikobošnjačkom politikom
Još prije ljeta je vanjskopolitički krug oko predsjednika SAD-a Donalda Trumpa indirektno pokazao da želi da se situacija u BiH dovede pod kontrolu, te da neće podupirati ciljeve koji su nerealni. Bila je to izjava koju je dao zamjenik državnog tajnika Christopher Landau, a shvaćena je prije svega da se odnosi na velikobošnjačke ciljeve stvaranja unitarne države.
Bošnjačka politika to naziva ‘građanskom državom’, ali je situacija vrlo slična onoj koju je prije rata želio Slobodan Milošević za Srbe u Jugoslaviji.
To znači majorizaciju kod glasanja na principu: jedan čovjek – jedan glas. Ili u stvarnosti: preglasavanje Hrvata i Srba, te uređivanje parlamentarnog ustroja na tom principu.
Tako su Srbi namjeravali majorizirati ostale narode u Jugoslaviji, jer su bili najbrojnija nacija. Istu stvar, pod maskom ‘građanske države’ sada žele Bošnjaci. Jer su najbrojnija nacija u BiH. Milijun posto je sigurno da ne bi htjeli politiku ‘građanske države’ da su najmanji narod u BiH.
BiH uvijek bila većinski kršćanska zemlja – nikada nije bila većinski muslimanska
Vrijedno je znati da su Bošnjaci danas prvi puta u povijesti blizu apsolutne većine u nakon što je Bosna i Hercegovina iz ruku azijatske Otomanske imperije prešla u ruke europske sile Austro-Ugarske.
Prema Austro-Ugarskom popisu iz 1910. u BiH je živjelo 32% muslimana, 23% katolika i 48% posto pravoslavaca.
Prema popisu u Jugoslaviji iz 1948., nakon II. svjetskog rata, u BiH je živjelo 41% Srba, 34% Muslimana i 22% Hrvata.
Prema prijeratnom popisu 1991. u BiH je živjelo 43% Muslimana, 31% Srba i 17% Hrvata.
Kao što se vidi, BiH nikada nije bila većinski muslimanska zemlja, kao što je javna percepcija. Broj Hrvata i Srba, pravoslavnih kršćana i katoličkih kršćana, uvijek je bio veći od broja muslimana.
I kao što je Kraljevstvo Bosne bilo kršćansko (vidi povelju Kulina bana), tako je kršćansko stanovništvo Bosne uvijek bilo većinsko kršćansko (katoličko i pravoslavno). Premda, broj katolika je bitno opao u vrijeme okupacije Otomanske imperije te je ta okupacija nanijela strašne gubitke i patnje katoličkom puku Bosne i Hercegovine.
Prema zadnjem popisu 2013., muslimani Bošnjaci su činili preko 48% stanovništva, a danas 12 godina kasnije vjerojatno čine preko 50% stanovnika BiH.
Bošnjaci imaju mantru o tzv. ‘građanskoj državi’
Zato Bošnjaci žele da se uvede ‘građanska država’, premda njihova stožerna stranka SDA i njihovo političko ponašanje najmanje djeluje ‘građanskom politikom’, a ima puno više elemenata islamske politike (što je suprotnost građanskoj politici).
Tako se, prije ljeta, Landau u Daytonu sastao s članovima Predsjedništva BiH. Na tom sastanku najavio je reformu dosadašnjih odnosa u Bosni i Hercegovini.
Rekao je kako Trumpova administracija 30 godina kasnije želi nastaviti podupirati mir i stabilnost i raditi s ljudima u BiH “ukoliko je to poželjno”, no sada na drugačijim osnovama u usporedbi s onim što je bilo na djelu u proteklim godinama.
Rekao je kako su u Washingtonu sada “spremni saslušati i surađivati sa svim pogođenim stranama”, no da to ne znači kako će podilaziti nerealnim prijedlozima.
Hrvati i Srbi odbacuju unitarizam
Izjava Brian H. Landaua, zamjenika državnog sekretara SAD-a, nije obična diplomatska floskula. To je prijelomna točka, trenutak u kojem SAD napuštaju propali eksperiment “građanske države” — ideološke mantre Bošnjaka koja je pod krinkom građanske države pokušala napraviti majorizaciju Bošnjaka nad ostala dva konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine.
Osobito nad najmalobrojnijim, ali i najstarijim narodom BiH, Bosne i Hercegovine – Hrvatima.
Američki stav znači samo jedno: pokušaji Sarajeva da kroji BiH prema volji jednog naroda, pod krinkom “građanske” retorike, više neće imati vanjsku podršku. Ono što nije uspio Slobodan Milošević s projektom “jedne nacije” pod maskom Jugoslavije, pokušali su bošnjački političari sa sličnim receptom – ali u manjoj ambalaži. I kao tada – projekt pada pod težinom vlastite iluzije.
Danas je jasno: dva konstitutivna naroda u BiH – Hrvati i Srbi – odbacuju unitarizam. To nije politička taktika, već egzistencijalni stav. To je ono što međunarodna zajednica mora razumjeti ako zaista želi stabilnost, a ne novi ciklus sukoba.
Realizam Bosne i Hercegovine je federalizam države
Realizam znači federalizaciju Bosne I Hercegovine, na načelima modernih demokratskih država kao Švicarska, Belgija, Kanada ili Velike Britanija. To znači poštivati konstitutivnost sva tri naroda, a osobito najugroženijeg i najmanjeg – Hrvata. Znači poštivanje konstitutivnosti, ravnopravnosti i prava naroda da biraju vlastite političke predstavnike.
SAD konačno priznaje ono što svi vide: vrijeme je da i Sarajevo pogleda istini u oči. Politika u BiH mora biti na osnovama realizma, a realizam je da je ta država utemeljena na tri konstitutivna naroda. Posljedično tome, država Bosna i Hercegovina mora biti uređena na tim načelima.
To ne znači da BiH, u tom slučaju, nije građanska država, nego obrnuto. Ona tada postaje građanska država koja se temelji na načelu konstitutivnosti naroda Hrvata, Srba i Bošnjaka. Tako utemeljena država garancija je opstanka za sve narode i sve građane, te je temelj mirotvorne politike u toj državi nekoliko puta uništenoj ratom u 20. stoljeću.
Budimo realni: Bosna i Hercegovina je u stvarnosti već, ne federalna nego konfederalna država. Takav je odnos Republike Srpske prema Sarajevu u stvarnosti. Sama BiH u stvarnosti funkcionira ne nekakvoj vrsti konfederalne osnovi od dva dijela: Republike Srpske i Federacije BiH.
Stoga, ne bi trebao biti problem da Hrvati dobiju svoju administrativnu jedinicu u federalnom ustroju BiH. Političko Sarajevo bi ozbiljno trebalo razmisliti o političkom položaju Hrvata u BiH, da prvi i najstariji konstitutivni narod BiH – Hrvati – dobije svoju administrativnu hrvatsku jedinicu u Bosni i Hercegovini.
