Kad dijete krene u vrtić, svi pričaju o njegovoj prilagodbi. No istina je da ona često počinje – s nama roditeljima. Naša smirenost i sigurnost prenose se na dijete, dok bura emocija prolazi i kroz male i kroz velike.
U novoj epizodi podcasta Rastući s djecom o toj temi govori učiteljica u odgajateljicu vjeri Antonia Domović, otvoreno razmatrajući kako izgleda polazak u vrtić – i za djecu, i za roditelje.
Mali koraci koji puno znače
Vrlo je važno s pripremama krenuti ranije, stoga Antonija dijeli jednostavne ideje koje mogu olakšati prve dane:
– prošetati zajedno do vrtića prije polaska,
– čitati slikovnice o novom iskustvu,
– govoriti pozitivno o vrtiću,
– poticati djetetovu samostalnost kod kuće.
– No, naglašava – prilagodba ne ovisi samo o djetetu. Ona uvelike ovisi i o roditelju, njegovim emocijama i načinu na koji se nosi s njima.
Emocije koje smo naučili skrivati
„Godinama smo učeni ignorirati vlastite emocije, jer nije u redu pokazati ih. A istina je – tek kad ih priznamo i prihvatimo, možemo biti prisutni i za sebe i za svoju djecu,“ kaže Antonija.
U epizodi govori i o pritisku savršenstva u majčinstvu – o osjećaju da sve mora biti opeglano, skuhano i besprijekorno. Upravo taj teret često nas udaljava od onoga što je najvažnije: odnosa i povezanosti.
Djeca uče promatrajući roditelje. Kada imenujemo svoje emocije, pokažemo kako ih prihvatiti i zdravo izraziti, dajemo im najvažniju životnu lekciju. „Nije poanta da uvijek budemo savršeno smireni, nego da pokažemo kako izgleda kad se emocije prepoznaju i izraze na zdrav način,“ poručuje Antonija.
Bez filtera o roditeljstvu
Osim praktičnih savjeta, u razgovoru se dotičemo i perfekcionizma, partnerskog odnosa, vjere u roditeljstvu i onih trenutaka kada griješimo – i trebamo znati oprostiti i sebi i drugima.
Discussion about this post