Novinarka PRO TV-a Martina Perković i novinar Dalmatinskog portala Mate Prlić posjetili su Miroslava Brizara, zvanog Henkel, koji je s nepunih 14 godina s puškom u ruci branio svoje selo Jurići u Rami.
Henkel danas živi i radi u Rami. Nema braniteljsku mirovinu niti stalan posao, a bavi se autolimarijom. Do njega su novinare doveli članovi Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata HZ Herceg-Bosne Ljubuški, koji su pokrenuli akciju prikupljanja sredstava kako bi Miroslavu osigurali bolje uvjete za rad.
Heroj sa snimke koja je obišla svijet
Video snimka dječaka s puškom, koji brani svoje selo, ponovno je obišla društvene mreže. Iako je priča već nekoliko puta isplivala u javnost, nitko se dosad nije potrudio saznati tko je taj “mali heroj iz Rame” – sve dok video nije pogledao Mate Lukić, zadarski županijski vijećnik.
Video je postao viralan, ali nitko nije pitao što je s tim dječakom. Kad sam ga pronašao, vidio sam da živi skromno i da mu treba pomoć. Najmanje što možemo učiniti jest pomoći čovjeku koji je s 14 godina branio svoje selo, rekao je Lukić, koji je pokrenuo akciju za kupnju autodizalice Miroslavu.
Od puške do autolimarije
Miroslav Brizar – Henkel, danas 46-godišnjak, živi u Rami. Bavi se autolimarijom, bez stalnog zaposlenja i bez braniteljske mirovine. Zahvaljujući Lukićevoj inicijativi, prikupljena su sredstva za autodizalicu, ali njegova životna priča ostaje podsjetnik na ukradeno djetinjstvo i hrabrost maloljetnih branitelja, prenosi Ljportal.
Predsjednik udruge maloljetnih dragovoljaca, Nenad Koroman, podsjetio je da je Henkel bio jedan od dvojice dječaka koji su pružili otpor napadu Armije BiH na selo Juriće, kada su poginuli 17-godišnji Josip Knežević i njegova sestra Marina (14).
Otišao sam do Miroslava, vodio ga liječniku, pokušali smo mu pomoći oko statusa invalida. Priča se širila, ali pravi učinak dogodio se tek kad je Mate Lukić pokrenuo apel, kazao je Koroman.
“Neka znaju da nas ima”
Miroslav se prisjetio dana kada je s majkom branio selo.
Mater je viknula: “Evo ih, sine, napadaju!” Moj prijatelj Rade branio je lijevu stranu, ja desnu. Gornji kat naše kuće zapaljen je, a mi smo bježali preko ledina. Samo Bog zna kako sam se izvukao, ispričao je Henkel.
S 12 godina već je znao pucati iz kalašnjikova.
Stavljali smo boce i vježbali gađanje. To nam je bila igra, dok rat nije došao, rekao je.
Nitko mu nije rekao da je premlad.
Umjesto toga, rekli su: “Prošetaj malo s jedne i druge strane, opali koji metak da znaju da nas ima”, prisjetio se.
“Rat je završio, ali borba traje”
Nakon potpisanog primirja, obratio se zapovjedniku i pitao: Mogu li sad završiti školu? Mislim da sam svoje odradio.
Završio je za bravara, a tri desetljeća kasnije kaže da se i dalje bori kroz život – ovaj put mirnim putem.
Zahvaljujem svima koji su se javili i pomogli. Svako dobro želim svima, poručio je Miroslav Brizar Henkel.
Discussion about this post