Prije mjesec dana Josipu Jeleniću otkriven je tumor na glavi. Vijest da boluje od dobroćudnog tumora dočekao je sa zaručnicom u suzama, ali i s dubokom vjerom da ga kroz ovu kušnju vodi Božja providnost.
“Želio bih još živjeti jer volim život, ali prvo se trebam susresti s ovim izazovom”, ispričao je Josip, prisjećajući se trenutka kada je saznao dijagnozu. Iako ga je vijest potresla, u molitvi je pronašao snagu. “Bože, znam da me voliš… predajem ti ovu situaciju, neka bude kako Ti želiš.”
Nakon što je sve predao Bogu, kaže da je strah nestao iz njegova srca. Odlučio se usmjeriti na druge, a ne na sebe. Na bolničkom odjelu upoznao je još jednog Josipa, s kojim je počeo moliti krunicu. Njihovoj molitvi pridružila su se i dva starija pacijenta, pa su u jednom trenutku medicinske sestre zatekle četvoricu muškaraca kako zajedno mole.
Na zračenju u Zagrebu, Josip je pokušao unijeti i malo humora u teške trenutke. Nakon sat i pol zračenja upitao je doktora: “Jeste li mi osušili tumor?” – prisjeća se kroz smijeh.
Poseban dojam na njega ostavila je i glazba tijekom zahvata. Kada mu je medicinska sestra ponudila da pusti pjesmu, Josip je odabrao “Božju pobjedu”. “Nakon koncerta Progledaj srcem u Maksimiru, ovo u bublju za zračenje bio mi je drugi najdraži koncert”, izjavio je.
Zahvat je, kaže, uspješno obavljen. Tumor ostaje u glavi, no nije životno opasan. “Hvala svima na molitvama i podršci. Potreban mi je mir, ali znam da mi želite dobro, kao i ja vama.”
Na kraju je s osmijehom zaključio riječima jednog prijatelja: “Bar mi sad nitko ne može reći da nemam ništa u glavi.”
Discussion about this post