Prije otprilike godinu dana, Isabel Steckel poslala je poruku svom 30-godišnjem bratu s prijedlogom za druženje. Odgovorio joj je samo jednom riječju: “Može.” Njezina reakcija bila je brza. “Ako ti je takav stav, onda bolje da ne idemo”, napisala mu je, na što se on nasmijao, a ona uzvratila: “Ne šalim se, lol.”
Ovog svibnja komičarka iz New Yorka podijelila je snimku zaslona tog razgovora na društvenoj mreži X, nekadašnjem Twitteru, prikupivši više od 11.000 lajkova i pokrenuvši lavinu komentara onih kojima kratko “može” zvuči odbojno i pasivno. Jedan korisnik se čak u šali ispričao za “nasilje koje je počinio pokušavajući ispasti kul i opušten”.
Vječna rasprava o značenju riječi “može”
Ovaj slučaj samo je posljednji u nizu rasprava o tome što zapravo znači odgovor “može” ili “naravno” (jer obje mogu biti prijevod engleske riječi sure). Dok je jedan korisnik na Redditu tvrdio da je ta riječ “sinonim za ‘da’ i ne bi se trebala povezivati sa sarkazmom ili stavom”, drugi su je opisali kao “najpasivnije-agresivniju potvrdnu frazu” ili kao odobravanje “s figom u džepu”. Iako rječnička definicija riječi “može” označava potvrdu, njezino značenje u digitalnoj komunikaciji sve je samo ne jednoznačno.
Zašto “može” u porukama zvuči pasivno?
Isabel Steckel smatra da značenje uvelike ovisi o kontekstu. Takav odgovor prihvatljiv joj je kada je riječ o obvezi ili zadatku, ali zvuči hladno kada nekoga pozivate na druženje. “Za mene je poziv na druženje prilično ranjiv čin. Kad dobijem odgovor ‘može’, pomislim: ‘Ništa od toga, odustajem'”, rekla je. Dodaje da se zbog takvog odgovora osjeća kao da druga osoba zapravo nema volje za druženjem.
Problem je u tome što “može” zvuči manje entuzijastično od izravnog “da!” ili “naravno”, osobito u pisanoj komunikaciji bez tona glasa i govora tijela. “‘Može’ zvuči pomalo neodlučno, kao da postoji zadrška. Na primjer: ‘Hoćemo u kino?’ ‘Može.’ Ali želiš li stvarno ići?”, pojašnjava Cynthia Gordon, sociolingvistica sa Sveučilišta Georgetown. Dodaje da razlike u tumačenju mogu biti i generacijske. “Mlađe generacije u dopisivanju često očekuju više entuzijazma”, kaže, napominjući i da žene češće traže takve jasne znakove oduševljenja.
Dužina poruke i uloženi trud
U nedostatku neverbalnih znakova, važnu ulogu dobiva duljina poruke. Slično kao što odgovori “ok” ili samo “k” djeluju prekratko, sažetiji odgovori često sugeriraju manji trud. S druge strane, cijela rečenica ili uskličnik mogu jasno pokazati interes. Zato “može” može izazvati sumnju, dok “može, naravno” zvuči toplije, pod uvjetom da to doista mislite.
Kako izbjeći nesporazume?
Ako dobijete kratko “može”, dobro je ne protumačiti ga odmah kao nezainteresiranost. Gordon ističe da svatko svoj stil komunikacije doživljava prirodnim te da bi “trebalo biti malo velikodušniji u tumačenju poruka”. Kao primjer navodi poznati skeč komičara Keegana-Michaela Keya i Jordana Peelea, u kojem dolazi do nesporazuma jer jedan prijatelj kratke poruke tumači kao znak nezainteresiranosti, iako to nije slučaj. Tek kad se sretnu uživo, postaje jasno da su namjere bile dobre.
To pokazuje koliko ton glasa i izraz lica znače u komunikaciji. Ipak, dok do susreta ne dođe, nije loše poruku učiniti jasnijom. “Ne bih bila oduševljena da nekoga pozovem na druženje i dobijem odgovor ‘Može.’ Očekivala bih više entuzijazma”, priznaje Gordon. Dodavanje uskličnika ili nekoliko riječi više može jasno pokazati da se doista slažete s prijedlogom. “Mislim da je ‘može!’ svjetlosnim godinama ispred običnog ‘može'”, zaključuje Steckel.
Na kraju, izbor je na vama, hoćete li poslati prijatelja u malu spiralnu nesigurnost ili potrošiti sekundu više i dodati uskličnik.
Discussion about this post