Sezonski rad u Hrvatskoj i dalje je glavni razlog odlaska mladih iz Hercegovine, dok domaći turizam traži rješenja za zadržavanje radne snage, piče Večernji list.
Sezonski poslovi u turizmu već godinama predstavljaju jednu od glavnih prilika za mlade iz Hercegovine, ali i jedan od ključnih razloga njihova odlaska u susjednu Hrvatsku. Iako turistički sektor u regiji bilježi određeni rast, pitanje radne snage ostaje otvoreno, može li Hercegovina ponuditi uvjete koji će zadržati mlade ili će i dalje prevladavati sezonski odlazak u potrazi za većim zaradama?
Visina plaće
O ovoj temi govori direktor Turističke zajednice Neuma, Nikola Prkačin, koji ističe da trenutačno stanje u turizmu kada je riječ o radnoj snazi nije zadovoljavajuće, ne samo u Neumu nego i na području cijele Hercegovine. Prema njegovim riječima, mladi najčešće odlaze na sezonski rad u Hrvatsku prvenstveno zbog značajno viših primanja koja domaći poslodavci teško mogu pratiti. Ističe kako je upravo visina plaće glavni, gotovo isključivi razlog odlaska. Prkačin smatra da bi jedan od načina zadržavanja radne snage bio uvođenje stabilnih, cjelogodišnjih poslova, ali naglašava da to zahtijeva dodatne troškove za poslodavce. Kao trenutačno “vatrogasno rješenje” navodi i uvoz radne snage sa Dalekog Istoka, što se Neuma tiče to su ljudi iz Filipina i Nepala. Ipak, dodaje kako takvo rješenje može biti samo privremeno, budući da jezična barijera velika i oni mogu raditi neke pomoćne poslove poput sobarica, čistača ili sličnih zanimanja. Prema njegovom mišljenju, kvalitetan ugostiteljski kadar mora dolaziti s domaćeg govornog područja, zbog čega je nužno dugoročno raditi na poboljšanju uvjeta rada. Kao dodatni problem ističe i visoka opterećenja na plaće u Bosni i Hercegovini, koja dodatno otežavaju poslodavcima da ponude konkurentne uvjete u odnosu na tržište rada u Hrvatskoj.
Primanja su, kako navodi, znatno viša i takvu razinu plaća domaći poslodavci teško mogu ponuditi, zbog čega on smatra da je to ne samo prevladavajući, nego i isključivi razlog odlaska mladih na sezonski rad u Hrvatsku. S druge strane, ističe da mladi ostaju u lokalnom turizmu kada im se pruži prilika za stabilan, cjelogodišnji posao te u pravilu ostaju, dok u situacijama kada takve prilike nema, odlaze. Na pitanje što bi moglo zadržati mlade u domaćem turizmu, Prkačin naglašava važnost produženja turističke sezone. Smatra da sezona ne bi trebala trajati samo dva do tri mjeseca, već barem pola godine, kako bi radnici imali stabilniji angažman i sigurnije prihode. Na pitanje što bi moglo zadržati mlade u domaćem turizmu, Prkačin naglašava kako je ključno produženje turističke sezone. Smatra da sezona ne bi trebala trajati samo dva do tri mjeseca, nego da bi se trebali razvijati dodatni sadržaji kako bi se ona produžila na barem šest do sedam mjeseci. Na taj bi se način, kako ističe, osigurao duži radni angažman i veća stabilnost za sezonske radnike, što bi doprinijelo tome da oni ostanu u Hercegovini.
Potencijal za razvoj
Dodaje i da bi model tzv. stalnih sezonaca, koji postoji u Hrvatskoj, mogao biti jedno od rješenja, gdje radnici rade tijekom sezone, a zatim imaju osigurana primanja i u periodu izvan sezone. Međutim, da bi se to ostvarilo navodi da moraju pod hitno raditi na produljenju sezone, kreiranje dodatnih turističkih sadržaj i novih ponuda, otvaranju unutrašnjosti, gastronomiju te sve povezati i onda u suradnji s vladom donijeti mjere da se olakša poslodavcima, ističe Prkačin.
Sve navedeno pokazuje da turizam u Hercegovini ima potencijal za daljnji razvoj, ali da će pitanje radne snage i dalje biti jedan od najvećih izazova. Dok se ne poboljšaju uvjeti rada i ne osigura veća stabilnost zaposlenja, mladi će i dalje u velikom broju birati sezonski rad u Hrvatskoj. Budućnost turizma u regiji tako će u velikoj mjeri ovisiti o tome koliko će se uspješno uskladiti potrebe poslodavaca i očekivanja radnika.
