Spuštajući se strminom prema selu Glavska na krajnjem jugu Hercegovine, u općini Ravno, smještenom nedaleko od naselja Ivanica u blizini magistralne ceste Trebinje – Dubrovnik, nismo ni pomišljali na iznenađenje i pravo otkriće što sve Hercegovci rade kako bi popunili kućni proračun. Znatiželju nam je privuklo nekoliko kuća sa solarima, što znači da tu ipak ima života, piše Večernji list BiH.
U prvi mah nismo primijetili nisku parkiranih automobila ekipe deminera. Jasno, čim vidiš deminere, moraš ići strogo cestom i ne vršljati kraškim gustišem. Zamišljamo kako se osjećaju oni koji su tu nekada živjeli, a 30-ak godina nakon rata očito nisu sigurni mogu li doći i do svojih vrtova. Dok promišljamo, pred nama se ukaza čovjek nagnut preko zida obraslog bršljanom. Što će čovjek u bršljanu, pomislih, sjetih se da je i otrovan i ljekovit? Kad spazih i vreću dobrano napunjenu listovima te biljke penjačice, poraste znatiželja. Na upit zašto bere lišće, susretljivi Ilija Vukasović iz Trebinja poče za mnoge Hercegovce neočekivanu priču.
– Ovo je “brštan”, bere se godinama, ide u izvoz za Njemačku, služi za proizvodnju sirupa za kašalj, dobra je cijena, ali malo ga tko bere – kaže nam.
Čim spomenu cijenu, pitamo koja je.
– Cijena je od 2 do 3,50 KM, po dvije se otkupljuje u Trebinju, a po tri i pol u Sarajevu i Stocu. Ja vozim u Stolac. Ovaj posao radim 18 godina, u mirovini sam, ovo mi je hobi. Berem svakakvo bilje. “Brštana” se dnevno može ubrati od 50 pa do 120 kg. Sad je kratak dan, hladno je izjutra, kasno se počne, u ovo doba uberem 60 – 80 kg, a brao sam i po 120 kg.
Da pomnožimo, 100 kg po tri i pol KM, dnevnica 350 KM?
– Tako je, a troškova je 20 – 30 KM, dobra je dnevnica. Nema je ni Njemačka, ali nitko neće da bere, svatko voli gospodski život. Mi smo ostarjeli, mladost neće, otkupljivači zovu, a roba se traži. Od 100 i nešto, koliko nas je bilo unatrag pet, šest, 10 godina, nema sad petero-šestero uvrh glave, što se tiče Trebinja. Ima još u Ljubinju dvoje-troje, u Stocu četvero-petero i nitko više. Bere se sve, “brštan”, kadulja, pelin, vrijesak, smilje… Stanica za otkup ima na svakom koraku, u Trebinju tri, u Ljubinju i Bileći po jedna, u Stocu dvije, u Sarajevu pet-šest… Potražnja je ogromna. Cijelu godinu imate posla. Zimi se bere “brštan”, na proljeće ide pelin, sve se ljekovite trave otkupljuju. Preko ljeta najviše kadulja, u jesen vrijesak…
Ima li odmora?
– Posla ima cijelu godinu, a kad se umoriš, odmoriš.
Nakon svega što ste kazali, nama je čudno da nema više berača?
– I mene to čudi. Ja sam ovaj posao zavolio, to mi je i psihički odmor, a i korisno.
Vrijedni Ilija potegne 30-ak km od Trebinja do Glavske, no dodaje da je njegov “radni” rajon cijeli jug Hercegovine – od Neuma do Glavske i Bijele, dužinski ugrubo stotinjak kilometara. Zna najbolja nalazišta pojedinih ljekovitih biljaka, samo u poslu nema društva. A što se bršljana tiče, to je uistinu neobična biljka, istodobno i otrovna i ljekovita. Uz ostalo, vole ga i pčele koje u fazi cvatnje na njemu skupljaju nektar, no mana tog meda je što se brzo kristalizira.
Kažu da je čak otac medicine Hipokrat vjerovao u iscjeliteljsku moć bršljana. Od najstarijih vremena bršljan je bio simbol plodnosti i besmrtnosti kao jako otporna biljka. U antičkim vremenima često su ga spominjali kao simbol vjernosti u braku upravo zbog prianjanja i omatanja oko podloge. Još jedno čudo – ova biljka živi i do 1000 godina, a može narasti do 50 metara dužine. Da ne bi Ilije, sva ova čuda ne bismo našli ni u raznoj literaturi.
Discussion about this post