Još uvijek je dominantna pink rajčica, ali uz nju je posljednje dvije godine zbog jako puno izvoza plodova u Hrvatsku, pa i druge zemlje, paprika postala sve zanimljivija. Pritom veliku ulogu ima i sama radna snaga, kaže agronom Ivica Borovac
Jesu li prošlogodišnje turbulencije utjecale na vašu proizvodnju presadnica?
– Što se tiče narudžbi za presadnice, nisu. Ljudi imaju svoje planove i kvote i po njima su sadili i radili, nadajući se da će nekako izbjeći najsnažnije uvozne udare, još jednom naglašavam – manje kvalitetne, ali jeftinije robe s kraja sezone u spomenutim zemljama. Nadam se da će ova godina za proizvođače biti povoljnija jer su povrtlari išli u dosta raniju sadnju. Čak i mjesec dana prije sadilo se na području BiH, Hrvatske i Srbije kako bi se tako doskočilo rajčici koja dolazi s juga. Kvaliteta će biti bolja pa će to za njih biti ulazna karta za prvi dio sezone koja bi trebala donijeti veću cijenu.
– Još uvijek je dominantna pink rajčica, ali uz nju je posljednje dvije godine zbog jako puno izvoza plodova u Hrvatsku, pa i druge zemlje, paprika postala sve zanimljivija. Pritom veliku ulogu ima i sama radna snaga jer, kako godine prolaze, sve je manje mlade sposobne radne snage, a nositelji kućanstava su sve starije dobi, tako da je paprika zanimljivija jer je fizički manje zahtjevna za raditi od rajčice. To je uvjetovalo da se paprika ove godine približi rajčici, a slično je i na okolnim tržištima. Kad govorimo o ovom proljetnom dijelu – treći, četvrti i peti mjesec, uz rajčicu i lubenicu, koje su lideri, paprika je iskočila iz dosadašnjih okvira i dosta se približila rajčici.
Što se sadilo u dolini Neretve, što su sadili čapljinski povrtlari, vodeći proizvođači ranog povrća u BiH?
– U optjecaju su bile standardne kvote, proizvođači posljednjih pet-šest godina rade istim stilom uz manje promjene. Tko ima mogućnost izvoza u Hrvatsku ili dalje, radi tipološki zelenu papriku. Oni koji rade za čapljinsku tržnicu i plasman u Bosnu sadili su žutu papriku, tzv. baburu. Paprika bilježi napredak, dok je rajčica ostala u standardnim okvirima. Pomicanja su nekih od 5 do 10 posto, ništa drastično što bi promijenilo klimu na tržištu.
Prirodom posla upućeni ste u zbivanja ne samo na domaćem tržištu nego i u ovom dijelu Europe. Imate li neku preporuku, savjet za ovdašnje proizvođače?
– Mislim da savjet više ne može dati nitko. Proizvodnja je postala teška, skupa, zahtjevna, jednostavno, svi proizvođači imaju istu problematiku. Velika su ulaganja na početku sezone, skupi su radnici, ako ih uopće mogu naći, i onda, na kraju, kad dođeš do finalnog proizvoda, do ploda, moraš nekoga moliti da uzme tvoju robu po nekoj prosječnoj cijeni. Naši se proizvođači posljednjih godina sve više trude raditi sa što manje kemijskog tretiranja, što je vrlo pohvalno, ali ih na kraju čeka najveći problem – plasman. Malo njih unaprijed zna kome će robu prodati.
Borovac kaže kako je došlo i do rasta cijene sadnog materijala, ali i da ta cijena “ne prati ulazne”, rast je bio pet, sedam, deset posto. – Gledamo se zadržati u, rekao bih, pristojnom rangu bez nekih velikih skokova i dijeliti sudbinu s proizvođačima – kaže Borovac. Inače, sadni materijal koji proizvodi Adria Hishtil kalemljen je, i to ne samo sadnice rajčica, paprika, lubenica, nego čak i krastavaca, što jamči veću otpornost na bolesti, kao i veći urod.
Discussion about this post