Bidenova administracija zamrznula je proces odobravanja novih postrojenja za izvoz američkog ukapljenog prirodnog plina, pogodujući time zahtjevima ekoloških skupina i razljutivši naftne i plinske tvrtke. O tome ovih dana pišu brojni utjecajni američki mediji.
Borba protiv klimatskih promjena?
Konkretno, predsjednik Joe Biden je 26. siječnja 2024. najavio pauzu u svezi odluka koje su na čekanju za dozvole za izvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) u zemlje koje nisu članice sporazuma o slobodnoj trgovini dok Ministarstvo energetike SAD-a (DOE) ne ažurira temeljne analize za autorizacije. Biden je kazao kako ovim potezom administracija dokazuje svoju predanost zaštiti okoliša i borbi protiv klimatskih promjena, a da je odluka donijeta i zbog koristi od povoljnijih cijena plina za američke građane.
Objavljujući odluku, ministrica energetike Jennifer Granholm izjavila je da “moramo pregledati zahtjeve za izvoz koristeći najopsežniju, najnoviju analizu ekonomskih, ekoloških i nacionalnih sigurnosnih razmatranja.” Odmah je i dodala kako se ovdje ne radi o “zabrani” izvoza, već o stanci za “pregled” trenutačnih projekata koji su u redu za čekanje. Privremena pauza za zahtjeve na čekanju neće utjecati na već odobreni izvoz, koji, u kombinaciji s postojećim postrojenjima, iznosi ukupno 48 milijardi kubičnih stopa dnevno (bcf/d) u izvoznom kapacitetu.
Bidenova administracija vjeruje da je potrebna pauza jer se posljednja revizija utjecaja LNG-a dogodila 2018., prije nego što se izvoz LNG-a iz SAD-a počeo značajno povećavati.
Odluka američke administracije naišla je na oštre kritike međunarodnih poslovnih krugova i interesa, kao i članova američkog Kongresa, ali definitivno je najviše neugodno odjeknula u Europi, vječno žednoj energenata – poglavito prirodnog plina.
Navedena iznimka po pitanju zabrane izvoza američkog LNG-ja za zemlje koje sa SAD-om imaju potpisan sporazum o slobodnoj trgovini ne pruža Europskoj uniji nikakvu utjehu. Naime, niti jedna njena država članica (kao niti jedna država Europe općenito) nema s SAD-om potpisan takav sporazum, a osim toga, u zadnje dvije godine čak je više od 60 posto američkog izvoza ukapljenog plina završilo na Starom kontinentu pa je jasno koliko mu je on potreban.
Bidenova odluka značit će jedino da će pred Europskom unijom stajati novi složeni zahtjevi, prave borbe za uvoz većih količina prije svega bliskoistočnog plina – poglavito onog katarskog. Međutim, s obzirom kakvo je trenutačno sigurnosno stanje u toj regiji, i koliko su opasne tamošnje ključne pomorske rute za plovidbu u Crvenom i Arapskom moru – nije potrebno posebno naglašavati o kakvim se povećanim rizicima po energetsku opskrbu Europe radi – ne samo po pitanju plina, već i nafte koja joj sada najvećim dijelom stiže iz te regije.
Ne bi me čudilo ni da ova odluka Bidenove administracije predstavlja i kratkoročni predizborni trik ili pak osvetu Teksasu koji se „previše osamostalio“ po pitanju granice s Meksikom, a koji ima vrlo ambiciozne planove i projekte upravo za povećanje svoje proizvodnje i izvoza LNG-ja.
S druge pak strane, u tijeku su i višegodišnji mukotrpni pregovori između SAD-a i EU-a o postizanju trgovinskog sporazuma pa nije isključeno da je navedena odluka dio pritiska Washingtona na Bruxelles da brže omekša svoje stavove u korist američkih poslovnih interesa. Isto tako Sjedinjene Države su u sklopu globalne geopolitičke borbe sa svojim suparnicima pokrenule i onu energetsku – pa su i to mogući čimbenici koji su utjecali na Bidenovu odluke o blokadi izvoza američkog ukapljenog plina.
Što god bio glavni motiv Washingtona (a vrlo je moguće da je motiv i sve ovo skupa gore navedeno), nedvojbeno je kako će njegova odluka najviše negativno utjecati na Europsku uniju.
Discussion about this post