Umjesto nekadašnje Weberove vizije kapitalizma, nastalog na protestantskoj etici rada, danas imamo korporativno-konzumeristički kapitalizam. Proizvođač ide u drugi plan a potrošač postaje “kralj” (E. Hemingway). Stanje kada umjesto proizvodnje zagospodari potrošnja plastično opisuje konzumeristički slogan Emo, ergo sum (Kupujem, dakle postojim), piše Zlatko Miliša.
Hrvatskom vladaju multinacionalne kompanije
Hrvatskom vladaju multinacionalne kompanije, a građani su njihove kolateralne žrtve. Indikativno je da su preliminarni rezultati Državne inspekcije pokazali da u Slavoniji nije zatrovana hrana niti tlo, kao što njima nije bilo nezdravih gaziranih pića od kojih je bilo zatrovanih građana na više lokaliteta u Hrvatskoj. Državna inspekcija je bila ekspeditivna samo kod otkrivanja, a potom i kod naloga za eutanazijom zaraženih svinja. Svi relevantni stručnjaci su ustvrdili da će godinama u Osijeku biti posljedice od zagaženog tla, ali ne i za inspekciju. Od posljedica zagađenja tla opet će najviše nastradati mali proizvođači, ali ne veliki lanci uvozne hrane.
Intelektualci koji su ukazivali na opasnosti potrošačkog društva
Dehumanizaciju koju nosi potrošačko društvo Erich Fromm sažima već u naslovu svoje knjige Imati ili biti. Fromm kaže da su ljudi ovisnici o stvarima, kada im „imati“ postaje važnije od „biti“. “Društveni razvoj je slobodu potrošnje pretvorio u bit ljudske slobode” (E. Fromm). Poljski sociolog Zygmunt Bauman u knjizi Consuming life tvrdi da su se zapadna društva, od industrijske revolucije i masovne proizvodnje, transformirala u društva masovne potrošnje.
Korporativno-konzumeristička društva nude iluzije da kupovinom proizvoda potrošač “kupuje nerealnu predodžbu o samome sebi kako bi stekao željeni ugled koji se veže uz posjedovanu stvar” (Đ. Šušnić u knjizi Ribari ljudskih duša). Posjedovanje stvari postaje statusni simbol. Britanski sociolog Colin Campbell u djelu Elusive Consumption analizira posljedice kada potrošnja postaje svrha ljudskog postojanja.
I Herbert Marcuse u djelu Čovjek jedne dimenzije analizira posljedice kada se suvišno pretvara u potrebno, a “ljudi poznaju sebe u svojim robama, nalaze svoju dušu u automobilima…”
AIDA
Reklame sugeriraju ugodu kod svake kupovine. Da bi se jeftino prodavalo, proizvodi se u velikim serijama, da bi se proizvodilo u velikim serijama, treba imati masu kupaca, a da bi se, pak, njima raspolagalo, valja potrošače zasititi proizvodima koje posjeduju. U osnovi svega jest upakirana podvala. Uvjeravaju konzumente da kupiti robnu marku znači pronaći (dio) sebe. Njemačka poslovica kaže: “Što je gljiva otrovnija, to ima ljepši klobuk.” Netko je dobro komentirao da bi političari imali “štošta naučiti o lažima iz svijeta marketinga”. Markentiški inženjering zadužen je za identifikaciju i zadovoljavanje želja, a ne potreba potrošača. To je poligon manipuliranja masama.
Razrađujući taktike uspješnoga reklamiranja markentiški stručnjaci su osmislili formule za sve vrste oglašavanja i reklamiranja. Najpoznatija takva formula jest AIDA autora Franka Wobsta, a njezini ciljani mehanizmi jesu novac i zarada, ambicija i karijera, znatiželja, udobnost i ekskluzivnost. Naziv AIDA akronim je koji predstavlja četiri radnje koje dobar markenting mora imati:
A (Attention = pozornost) – privući pozornost, I (Interest = interes) – pokazati potencijalnom kupcu kakve veze ima ponuda s njegovim životom, D (Desire = želja, čežnja) – učiniti proizvod poželjnim, A (Action = akcija) – poziv na akciju mora biti realiziran kupnjom, a kupac mora brzo i lako doći do proizvoda. Oglašivači znaju da potrošači lako “padaju” na povoljne cijene proizvoda pa nude “revolucije” s popustima. Služe se trikovima “kupi dva, treći je gratis”. Potrošač misli kako troši manje, a zapravo postaje ovisnik o nepotrebnim stvarima. Pored toga, oglašivači manipuliraju nestankom zaliha nekog proizvoda kao moćnim mamcem za lakovjerne kupce.
Kompulzivni poremećaj za kupovanjem i u blagdanske dane
Kompulzivni poremećaj nekontroliranog kupovanja posljedica je konzumerističkog društva.
Trgovački centri niču kao gljive poslije kiše. Megapotrošački centri postali su “katedrale konzumerizma”. U njima nema danjeg svjetla, jer nemaju prozora. I po tome (me) podsjećaju na suvremene logore. Mlade obitelji odlaze u te “nove religije”, a djecu ostavljaju u (tamošnjim) igraonicama.
Božićni blagdani počinju rasprodajom u studenome. Crni petak označava ludnicu blagdanske šoping groznice, 27. studenoga. Zbog velikih popusta toga se dana stvaraju nepregledni redovi kupaca, a kada se otvore vrata trgovina nastaje stampedo. Iz godine u godinu gledamo masovne gužve, ljude koji gaze jedni preko drugih. Black Friday još nije postao „crn“ za kupce, ali jest za poslodavce zato što toga dana radnici više nego uobičajeno izostaju s posla. “Crnim” ga nazivaju i prodavači jer je riječ o napornom i produženom radnom danu.
Američki Centar za globalni razvoj izračunao je da Amerikanci samo na svjetleće božićne ukrase potroše više struje nego neke države u cijeloj godini, primjerice Salvador, Tanzanija ili Etiopija.
Junak romana Johna Grishama Skipping Christmas, ironičnog imena Luther Krank, slavodobitnički izjavljuje da za Božić potroši cca šest tisuća dolara. Temeljna poruka toga romana jest da potrošačka groznica nagriza vrijeme blagdana. Darivanje je postalo kurtoazno davanje (nepotrebnih) proizvoda. Papa Franjo je prošle godine prije Božića upozorio da potrošnja predstavlja “virus koji vjeru napada u samim korijenima”.
Poučni primjeri
Ima ljudi koji imaju toliko (nepotrebnih) stvari u svojim domovima da se pri odlasku na počinak doslovno probijaju do kreveta. Navezali su se na stvari, pa dolaze na rub očaja jer više nemaju mjesta za nove. Svojevremeno sam gledao američki dokumentarac u kojemu psiholog takvim ljudima (u raznim dijelovima SAD-a) zadaje isti zadatak: za slučaj izvanrednih uvjeta, kada bi mogli sve stvari izgubiti, u roku od nekoliko dana trebaju odlučiti koju bi stvar ponijeli sa sobom, a mogu ponijeti samo jednu.
Zanimljivo je da je ogromna većina dala gotovo isti odgovor: fotografije njima drage osobe. To je ohrabrujući podatak kao i činjenica da diljem svijeta rastu antikonzumeristički pokreti, koji naglašavaju skromnost i jednostavni način življenja. Sve te pokrete povezuje nastojanje za defetišizacijom potrošačkih društava. Pored toga istog dana kada je Crni petak (27. studenog) već godinama prati pokret Buy Nothing Day, koji potiče ljude da toga dana apstiniraju od kupovanja.
Komercijalizaciju ovih blagdana netko je preuranjeno komentirao: “Nema prasetine, nema Coca- Cole”! Naknadno je uslijedila realističnija poruka. “Zbog nekoliko zaraženih svinja, a niti jednog čovjeka, brzinski je poklano 50 000 svinja, a za nekoliko izoliranih slučajeva zatrovanih Colom, nikome nije palo na pamet uništiti 50 000 boca Cole!”
Zaključno: Kao završne misli navodim citat nepoznatoga autora: “Ljudi su stvoreni da se vole. Stvari su stvorene da se koriste. Svijet je u neredu zato što se stvari vole, a ljudi koriste.”/nsrod.hr/
Discussion about this post