Čović je za krizu najviše optužio političko Sarajevo te je kazao da su potezi političkih predstavnika Bošnjaka izazvali sve ono što Dodik radi posljednjih deset godina kako Srbi ne bi doživjeli “sudbinu Hrvata”.
Rješenje je, smatra Čović, u uspostavljanju tri federalne jedinice.
Izetbegović je mišljenja da Čovićeve izjave vrijeđaju zdrav razum i bespotrebno kvare odnose Hrvata i Bošnjaka i ciljano radikaliziraju odnos hrvatske javnosti prema Bosni i Bošnjacima.
“Upustiti se u raspravu s takvim stavovima je bespredmetno, to vam je kao dokazivati da je crno-crno, a bijelo-bijelo nekome tko to ne želi vidjeti. Trebamo se naravno upitati zašto Čović već dva desetljeća ima ovakav naopak odnos, popustljiv i pun razumijevanja prema drskom i goropadnom Dodiku, a nepravičan i osion prema kooperativnim Bošnjacima s kojima Hrvati žive izmiješani i od kojih su uvijek, i nakon svega, dobivali pruženu ruku i konkretne koncesije”, kaže Izetbegović.
Dva moguća razloga
Dodaje da dugo promatra i analizira te pretpostavlja da su dva razloga u pitanju.
“Prvi razlog je jednostavan, Čoviću treba Dodik koji će praviti probleme kako bi se povećala cijena hrvatske kooperativnosti. U ovom času, recimo, kada Dodik trese temelje države i mira Čović je ispostavio račun u vidu nekorektnog prijedloga izmjena Izbornog zakona koji je protivan odlukama Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava. Drugi razlog je složeniji, radi se o duboko ukorijenjenom nepoštivanju i podcjenjivanju Bošnjaka koje je svojstveno mnogim hrvatskim političarima, od Čovića do Milanovića. Milanović Bošnjake, koji su imali vodovod u svakoj kasabi tristo godina prije europskih gradova, uči da ‘prvo ide sapun, pa onda parfem'”, navodi Izetbegović.
Objašnjava da u situaciji kada Milorad Dodik radikalizira situaciju, Čović ispostavi Bošnjacima svoj račun.
“Ovaj put je to pojačano dodatnom prijetnjom stvaranja hrvatskog entiteta, nastavka ratnog projekta za koji su Prlić i ratne vođe HZHB presuđene i izdržavaju kazne. Dodik je Hrvatima javno poručio da ‘izvade iz naftalina’ taj projekt, i Čović se koristi tom prijetnjom. Cilj je, naravno, prihvaćanje pomenutih izmjena Izbornog zakona, a ne kreiranje ‘trećeg entiteta’, on se ne može niti nacrtati na karti, a kamoli bez teškog nasilja kreirati, jer Hrvati i Bošnjaci žive skoro potpuno izmiješani”, ističe Izetbegović.
Rješenje je, kaže, u poštivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma, Ustava BiH, vladavine zakona, svih ranije postignutih dogovora koji su usvojeni od Parlamentarne skupštine BiH, ka ubrzanju europskog i NATO puta BiH, odnosno pozitivnih reformi koje te integracije zahtijevaju.
“Bošnjaci i probosanske strane ništa više, i ništa manje od toga ne traže. Druge dvije strane, naročito Dodikova, uporno traže ‘hljeba na pogaču’. Dodikov režim kontrolira skoro polovinu bh. teritorije na kojoj su Bošnjaci i Hrvati građani trećeg reda, Čovićev HNS ima više utjecajnih pozicija na nivou BiH i Federacije BiH od svih probosanskih stranaka zajedno. I nije im dovoljno”, stava je Izetbegović.
Presude Europskog suda
Čović je u intervjuu rekao da je Izetbegović potpisao Mostarski sporazum, ali da nije prošlo ni nekoliko mjeseci, a već je izjavio: “Mi smo svoje ostvarili”.
Kazao je da Izetbegović smatra da Hrvati imaju previše pozicija.
Komentirajući ove navode, Izetbegović je rekao da je u Mostarskom sporazumu jasno rečeno da će biti provedene sve presude Ustavnog suda BiH i sve presude Europskog suda za ljudska prava.
“Sve te presude, a naročito presuda Ustavnog suda iz srpnja 2000. godine su presudile da u Predsjedništvu BiH ne sjede predstavnici naroda, nego građana BiH. Legitimnim, autentičnim predstavnicima je mjesto u domovima naroda. Ne postoje, niti mogu postojati legitimni predstavnici naroda u Predsjedništvu BiH, ali se mogla povećati šansa da Hrvati većinski biraju jednog od trojice. Trudili smo se da pronađemo takva rješenja, ali ih je Čović rušio podižući previsoko pregovaračku ljestvicu i udružujući se sa Dodikom protiv Bošnjaka. Provocirao je Bošnjake, plašio ih spregom Dodik/Čović, i nastavio da to radi do danas. Time je jako suzio prostor za postizanje dogovora”, kaže Izetbegović.
Ističe da je upravo Čović, a ne on ili bilo koji drugi bošnjački političar, kriv za propast Neumskih pregovora i pregovora koje je predvodio europski komesar Stefan Fuelle.
O narativu žrtve
“Što se tiče narativa o Bošnjacima kao žrtvi, strani koja je u ratu, pa u Daytonu, a i nakon Daytona, lošije prolazila od srpske i hrvatske strana, taj narativ je nažalost utemeljen. Brojke ga potvrđuju. Građanin BiH koji se rodio kao Bošnjak, bez obzira koliko mu taj identitet znači ili ne znači, hendikepiran je u startu. Njegova šansa da dobije posao u institucijama RS-a je skoro nikakva, a u institucijama države BiH je dvostruko manja od građanina koji je Srbin i četverostruko manja od građanina koji je Hrvat”, ističe Izetbegović.
Kaže da je slično i s odnosom BiH i susjedne Srbije, odnosno Hrvatske.
“Nije naša vojska ušla ne teritorije susjednih država i sudjelovala u zločinima i razaranjima, desilo se obratno. Nismo mi trošili vodne resurse rijeke Drine i Buškog jezera bez naknade, uradili su to Srbija i Hrvatska. Nismo mi oteli imovinu njihovih firmi i državnih poduzeća, Srbija je otela zajedničke elektrane na Drini, Hrvatska ogromnu imovinu naših firmi na jadranskoj obali, uključujući i vilu u Dubrovniku koja pripada Predsjedništvu BiH. Ni to se nisu udostojili da vrate 30 godina po završetku rata”, podsjeća Izetbegović.
Zbog navedenog se postavlja pitanje kako graditi političku budućnost s ovakvim stavovima i odnosima.
“Teško, naravno, ali nema nam druge nego strpljivo, na istini i na principima ravnopravnosti pokušavati popraviti odnose, čekati da se stavovi, ili ljudi s druge strane promijene”, zaključuje Izetbegović.
Discussion about this post