Točno pola godine kasnije slavio se Dan zahvalnosti u Americi, a on je i dalje bio u Lici. Već je bio nabavio pet koza jer je volio jako kozje mlijeko, kefir i sir. Tog dana uspeo se u selo, mještani bi uvijek s njim rado podijelili ručak i šaku razgovora. Dok se vraćao s Medom, svojim tornjakom, vidio je tri vuka kako bježe s njegova ranča — zaklali su koze.
Nije se naljutio niti razočarao. “Iznenadio sam sam sebe, u meni je nikla emocija zahvalnosti. Bio je to čin primanja u društvo — shvatio sam da sam došao doma”, emotivno je ispričao Bruce Yerkovich u podcastu “Ideja na stolu”, prenosi Danas.hr. Po struci doktor molekularne biofizike, ovaj znanstvenik je i pionir integrativnog turizma u Hrvatskoj. On je i američko-hrvatski poduzetnik koji u Lici gradi golemi san, turistički projekt vrijedan 440 milijuna eura. Usporedbe radi, Pelješki most vrijedan je oko 300 milijuna eura.
Završio na popisu uz egipatske piramide
Čovjek je to koji je svojedobno na svom ranču “Linden Tree” u Velikoj Plani kraj Gospića ugostio i Elona Muska te kojeg je britanski Telegraph preporučio kao jedno od 20 mjesta u svijetu koje svatko mora posjetiti. Na toj listi su i egipatske piramide.
I upravo na temeljima ranča, Bruce je proširio san i pokrenuo projekt nazvan “Srce Like”, u kojem bi se gradila tri sela, za sveukupno 5.500 postelja i privukao prihod od 900 milijuna eura godišnje. Dodajmo i to da su trenutačni prihodi Ličko-senjske županije i četiri puta manji.
Bruce je u podcastu “Ideje na stolu”, otkrio detalje projekta koji bi u Hrvatskoj donio i prvi polo teren, ali i prvi golf teren u Lici.
Sjeme projekta “Srce Like” posijano je još prije 17 godina u Velikoj Plani, nadomak Gospića, kad je nastao njegov ranč “Linden Tree”. Tu je iskreirao mali raj, na obronke Velebita preselio komadić Divljeg zapada, podigao indijanske šatore, zasedlao konje, upalio logorsku vatru te su mu godinama stizali gosti iz cijeloga svijeta po malo užitka, šaku zdravlja i punjenje baterija u netaknutoj divljini Velebita.
No, kako se ovaj američko-hrvatski poduzetnik našao u Lici, i to nakon što je već izgradio bogatu karijeru i ostvario svoj “American Dream” (američki san)?
Uz viski čuo priču koja ga je promijenila
“Imao sam kuću na jezeru u Americi, susjed mi je bio čovjek od 75 godina koji je kao dijete izbjegao iz Norveške pred nacistima. Postao je bogati vlasnik najvećeg broja marina na zapadnoj obali SAD. Ispijali smo jednom viski, on je u meni vidio svoju mlađu verziju pa mi je rekao da najviše u životu žali što nije postao kazališni glumac”, ispričao je Bruce.
Taj bogataš, koji je vjerojatno imao apsolutno sve od materijalnog svijeta, svo bogatstvo i koji je mogao dobiti sve što mu srce želi, nije ostvario svoj san i za tim je žalio. Vjerojatno je ta priča u Bruceu usadila želju da on ne propusti svoju priliku.
Ipak, trebalo se dogoditi još nešto dramatičnije da se Bruce pokrene, da se vrati u Hrvatsku i postane lički kauboj, potom poduzetnik koji gradi nešto veliko.
Kauboj s diplomom kvante biofizike
Ali prvo treba ispričati nešto o njegovoj znanstvenoj karijeri. Po struci je molekularni biofizičar s postdoktoratom iz kvantne biofizike te je pojasnio da je riječ o interdisciplinarnoj znanosti iz polja biologije.
“Kad zavirite tamo dolje ispod mikroskopskog svijeta, dođete do molekula, ako odete još dublje, naiđete na atome, a onda upravo u tom prostoru između atoma nalazi se nešto što se zove kvantna fizika i tu gravitacijska sila više ne igra ulogu. Time sam se bavio, prostorom između atoma i proučavao što u tom prostoru igra ulogu”, pojasnio je.
Odmah je dobacio još jednu zanimljivost o sebi.
“Odrastao sam u okruženju u kojem su vjera i katoličanstvo formirali identitet Hrvata. Ipak, ne mogu reći da sam bio istinski vjernik, odrastajući sam otišao u znanost u kojoj neke vjere baš i nema — u znanosti se sve mora izmjeriti, okusiti, isprobati… Ali kad sam ušao u taj prazan prostor između atoma, kad sam shvatio stvari i koja je to nevidljiva ruka koja drži cijeli Svemir, tamo sam otkrio pravu vjeru”, ispričao je svoje neobično iskustvo spoznaje.
Specijalizirao se u području melanoma i obolio
Znanstvenu karijeru otpočeo je u Hrvatskoj, nastavio ju je u Americi na doktoratu i na postdoktoratima, potom gradio karijeru u američkim farmaceutskim industrijama i biotehnološkim tvrtkama.
“Bavio sam se genetikom, kvantnom genetikom, razumijevanjem nastanka karcinoma. U stvari, specijalizirao sam se na melanomima i karcinomu kože”, rekao je.
Kao da ni to nije bilo slučajno, u Americi su mu dijagnosticirali upravo melanom, i to s metastazama.
Kupovao karte u jednom smjeru
Dali su mu nekoliko mjeseci života, odbio je klasično liječenje. Kaže, znao je točno od čega boluje, time se i bavio. Znao je i sve o liječenju. Odlučio je putovati, kupovao bi kartu uvijek samo u jednom smjeru. I duboko u sebi zamolio je drugu šansu. I dobio je.
“Uslijedila je spontana remisija karcinoma i tad sam odlučio da moj život mora biti svjedočanstvo snage koju imam u sebi. Odlučio sam pronaći neko svoje mjesto na kugli zemaljskoj, Lika nije bila ni blizu na mom horizontu”, rekao nam je.
Priča kaže i da je na jednom od putovanja, u avionu, listao časopis, vidio fotografiju prekrasne doline i planina, izrezao ju je i kasnije zalijepio u svoju “šalabahter bilježnicu”. I dalje je tražio svoje savršeno mjesto na Zemlji, a onda se našao u Lici. Automobilom se penjao iz Velike Plane preko na Jadransku magistralu i u jednom trenutku bacio pogled unazad.
Stigao je ‘doma’
“Shvatio sam da gledam u prizor sa slike iz onog magazina! Bio mi je dovoljan dokaz da sam stigao doma”, nasmijao se.
Nedirnuto mjesto u Lici, s potocima pitke vode, gdje životinjske i biljne vrste još nisu u “remisiji” — život je tu bujao. Iako nema baš ništa s Likom, život ga je ipak vratio kući, u domovinu. Tu je niknuo njegov ranč Linden Tree prije 17 godina i sad će s lakoćom reći “Moja Lika”.
Doduše, susjed Ivica kaže da će on ostati došljak i nakon 400 godina, ali baš kao pravi domaći će razmiricu oko puta na jednoj ledini riješiti uz čašicu rakije.
Obnovio stoljetnu ličku kuću
I u Velikoj Plani je počeo stvarati svoj ranč, prvi mu je ured bila ruševina, stoljetna kućica koju je obnovio u izvornom obliku i potom dobio nagradu Ministarstva kulture Hrvatske za autohtonu obnovu ličke kuće.
Sve je nicalo iz prirode, Bruce će reći da je on samo razmicao nježno grane, pokušao ne ostaviti previše traga. I baš takvog su najimućniji ljudi iz cijelog svijeta htjeli posjetiti, umiti se dobrom energijom koju daje netaknuta Lika. Velikih reklama nije imao, priča se širila od usta do usta.
Štoviše, njegov ranč ostao je to mjesto na kojem se cijeni privatnost, pa su ga i agencije tražile da se makne s Googlea. Osvrnut će se na britanski Telegraph koji ga je stavio na popis 20 mjesta koje svatko mora posjetiti (kao i piramide).
Na ranču bio i Elon Musk
“I jako sam ponosan na to. Ne volim misliti o sebi da sam tašt, ali ako mi je dozvoljeno jedan momenat taštine u životu, neka bude to taj da smo stvarno bok uz bok egipatskim piramidama”, rekao je.
Zamoljen je za priču s Elonom Muskom.
“Bilo je to vrijeme kad je bio suosnivač PayPala te su imali podružnicu u Londonu. Htjeli su organizirati team building, došli su kombijima na tri dana na Velebit. Musku i njegovu timu organizirao sam tri dana potpune divljine. Nisu imali struje, vode, spavali su u šatorima. S kantama su na izvoru grabili vodu, donosili su za sebe i za konje…”, ispričao je.
Elon Musk doživio je na ranču ono što je Bruce nudio i drugim gostima. Pojašnjava, gosti bi iskusili “primordialne” odnose i jeli bi iz “primordijalnog” lonca. Pojašnjeno — iskusili bi iskonski odnos i jeli iskonsku juhu — onu čija se voda grabi na izvoru, jelo se sprema na vatri. Gostima bi na ranču aktivirao “gensku memoriju” ljudi — to je ona memorija koja pomaže ljudima da se znaju snalaziti u prirodi, da znaju slušati, vidjeti, osjećati…
Aktiviranje memorije i šestog čula
“Izmaknuo bih gostima tepih ispod nogu i oni bi shvatili da se nalaze u prostoru u kojem moraju aktivirati svoju gensku memoriju ili će pasti. Čuda bi se događala u roku nekoliko sati, probudilo bi se to naše šesto čulo — tada ljudi počnu obnavljati reflekse preživljavanja. Ali što se pritom zapravo događa? To je ustvari prisjećanje koliko mi imamo sposobnosti koje i inače leže u nama”, ispričao je.
Da, to je odmor u kojem bi se gosti ponovno “popalili”, napunili pozitivnom energijom, ispustili stres, presložili iznutra… I sve to ujednom. Bruce je naveo kako ljudi zapravo čeznu biti u prirodi i da čeznu da se zapravo probude, on je takav doživljaj nudio gostima na ranču “Linden Tree”.
U njegovu čarobnom kutku na Zemlji, Bruce je dobio i vrlo neobičnu, ali važnu zadaću. On doslovno čuva genetski materijal starih sorti jabuka i krušaka za slučaj “da zatreba”.
Čuva stare sorte voćki
“To se dogodilo prilično spontano, imamo nekakve kruške i jabuke, radi se o jako starim sortama koje su sada mapirane, postoji geolokacija za bazu podataka genetski starih sorti po cijelom svijetu. U slučaju da se nešto dogodi, može se uzeti živi genetski materijal i rekonstruirati biljna vrsta. Tako ja čuvam te stare sorte ovih voćki”, pojasnio je.
I kakvog su okusa jabuke i kruške sa stabala starih sorti? Bruce kaže da je njemu njihov okus drag, da je zanimljivo da plodovi jako dugo traju, čak ostaju do iza Nove godine.
“Držim ih u podrumu, jabuke malo dehidriraju, ali budu vrlo ukusne. Ustvari su puno aromatičnije po mirisu nego što su možda ukusne, ali za mene su neprocjenjive i draže od bilo koje jabuke iz hladnjače u siječnju”, ispričao je.
Ranč je niknuo prije 17 godina, puno toga naučio je na njemu kroz rad s gostima. Pa i to da svi gosti traže jednu te istu stvar — svoje uporište, čvrstu točku na koju se oslanjamo da bismo se mogli nositi sa svakodnevnim izazovima u životu.
“Ta točka leži u nama, a većina nas ljudi je potpuno izgubila kontakt sa samim sobom i često nesvjesno radimo stvari u očajničkom pokušaju da se ponovo povežemo sa samim sobom. Ja sam kroz iskustvo s melanomom došao do te točke, svog uporišta”, naveo je.
Samo razmaknuo grane i kreirao prostor
Kaže, kad je kreirao ranč na Velebitu, priroda je već bila tamo, baš ona koja puni baterije gosta. Kaže da je on samo razmaknuo grane, stavio kućice, doveo životinje i kreirao prostor u kojem svatko može napuniti bateriju.
Svoje životne etape usporedio je sa šeširima koje nosi pa skida s glave. Tako je prvo nosio šešir znanstvenika, potom kauboja u Lici na svom ranču, sad je skinuo i taj šešir, ranč je zatvorio za javnost. Na glavu je nataknuo šešir poduzetnika koji gradi projekt Srce Like.
Srce Like – turistički projekt kakav Hrvatska nije vidjela
Kaže, to je inovativni turistički projekt u kojem želi Liku sačuvati od apartmanizacije i grešaka koje smo napravili u turizmu na moru te želi da prostor ostane sačuvan.
“U Lici sam naučio umjetnost turizma, osjetio sam taj jaki odnos s prirodom i želim svojim pristupom zaraziti svojom idejom sve koji se time bave u Lici”, ispričao je. Za turizam će reći da je najveći pokretač svjetskog BDP-a te u njemu čini 10 posto. Ali je jako odgovoran i za klimatske promjene.
“To je industrija ugode i veliki zagađivač. Ako to osvijestimo, možemo ploču okrenuti naopako. Ako se postavimo odgovorno prema destinaciji, to postaje perpetuum mobile. Klasični turizam koristi destinaciju kao potrošni resurs. Usporedio bih to s virusom koji potroši domaćina pa prijeđe na drugog. Ja ne želim da turizam to napravi Lici, nego da ona ostane onakva kakva jest — mjesto punjenja baterije, divlja oaza u Europskoj uniji”, istaknuo je.
Kao znanstvenik koji je u osnovi biolog, kaže da jako pazi na ekološki kapacitet prostora, da se ne napravi nepopravljiva šteta, tako ni projektima na kojima radi. Možda zato u njegovu timu od oko 25 ljudi nema puno turističkih djelatnika, nego preferira biologe, ekologe, inženjere, IT-ovce.
Razmišljaju izvan okvira
“Mi ne razmišljamo pragmatično turistički, nego potpuno out of the box. Moji ljudi jako dobro razumiju da se ne može napraviti nešto dobro i masovno. Sjetite se da je NASA 1980-ih plasirala da želi letjeti u Svemir jeftino, dobro i brzo. Ništa od toga nije bilo”, istaknuo je.
Približio je i svoj projekt i riječ je zapravo o tri sela na tri međusobno blizu lokacije.
U Velikoj Plani gradilo bi se selo s hotelom i vilama, potom kućama za stanovanje i umirovljeničkim naseljem s uslugama zdravstvenog turizma. Vlasništvo nad zemljištem je već konsolidirano, površina je to od 100 hektara. Kaže, rješavaju se još samo neki komadići tog zemljišta. A posla oko raspetljavanja vlasništva je itekako bilo.
Vlasništvo zemljišta pratio i do 1765. godine
“Od toga boli glava, postao sam stručnjak za rješavanje vlasništva, svi me u Državnom arhivu u Zagrebu jako dobro znaju. Tražim vlasnike zemljišta, najstarije vlasništvo koje sam našao je iz 1765. Zemljišne knjige su na njemačkom, talijanskom, latinskom, često su to crkvene knjige… Pojedine vlasnike sam šokirao kad sam ih kontaktirao, ima ih i po Australiji koji znaju tek toliko da su neki daleki preci došli iz Austro-Ugarske… Takve priče slušam, ali sam uporan”, ističe.
Maratonski je to posao, traži jake živce, gotovo je to kao igranje šaha, a Bruce ne žuri nego polako gradi svoj mozaik. Za Veliku Planu kaže da mogu krenuti prema građevinskoj dozvoli, sada su u fazi rješavanja urbanizma.
Drugi dio projekta je u Gornjem Pazarištu, za koji kaže da je još u fazi prostornog planiranja. Tu bi na površini od 130 hektara gradili prvo golf-igralište u Ličko-senjskoj županiji i prvi polo teren u Hrvatskoj. A na trećoj lokaciji u Otočcu gradilo bi se Air Park. Plan je da turističko naselje bude okrenuto prema zaljubljenicima sportsko-rekreativnih zrakoplova koji bi se po slijetanju malim zrakoplovom doveli do vlastitog hangara ispred kuće za odmor.
Lika kao aviodestinacija
Aerodrom je inače u vlasništvu Grada Otočca.
“Tu moramo senzibilizirati Liku da počne razmišljati o sebi kao avio-destinaciji. Aerodrom nije privatna investicija, on ostaje u gradu. Ja tu vidim nas iz tima Srce Like kao predvodnike trenda da se Lika otvori kao avio-destinacija, pa kroz privatno-javno partnerstvo s Gradom i s ostalim zainteresiranim stranama u Lici krenuti u modernizaciju tog aerodroma da on postane prikladan za slijetanje civilnih zrakoplova srednjeg dometa”, ističe Bruce.
Ovaj golemi projekt financira se isključivo privatnim kapitalom, investitori su stranci. Oni su zapravo bili njegovi gosti na ranču, u vrijeme korone neki bi tražili da se ranč zatvori samo za njih i njihovu obitelj.
“Stigla bi obitelj i inzistirala da nema drugih gostiju, bili su to dani korone kad su se ljudi bojali jedni drugih. Ostali bi po dva, tri tjedna, bili su to ljudi i iz Pariza, Londona, iz Italije, pa bi pitali mogu li kupiti kuću, da bi voljeli u Lici imati drugi dom. Tad sam shvatio koliko je vrijedan ovaj prostor i tako je nastalo Srce Like”, prepričava.
Planirani prihodi od 900 milijuna eura
Projekt “Srce Like” bio bi gotov, naveo je Bruce, za pet do deset godina. U nekim pesimističnim projekcijama za deset godina. Lika bi dobila 5500 turističkih kreveta, godišnji prihod bio bi i 900 milijuna eura, ali prvenstveno kao biolog kaže da bi se pazilo na mjeru i da Lika ostane onakva kakva jest — divlja, tu je i ideja da se resursi ne mogu neograničeno koristiti, da rast ima svoj kraj, a da ideje recikliranja i ponovnog korištenja opet dobivaju svoj smisao.
Kaže, opet se traže ruke krojača i postolara pa je otkrio još jedan detalj o sebi.
Inače, Bruce je visok preko dva metra, pa na pitanje o tome gdje nalazi brojeve, priznaje: “Bilo mi je teško naći odijelo po mjeri, pa sam ga dao skrojiti. Zato pažljivije i brinem o njemu — ja znam materijal koji nosim, znam i ime krojačice koja ga je šivala”. Kaže, i odijelo je dio priče koju kauboji nazivaju “osobnom legendom” i pitanjem za svakog čovjeka — koji je to lik legende koju vidi svatko od nas u sebi i radimo li na tome da oživimo tu legendu.
Priča o osobnoj legendi
“Moja osobna legenda je da svijet ostavim malo boljim nego što sam ga našao. To mi daje smisao življenja i sve stvari koje radim. Naravno, neke stvari radim čisto hedonistički. Volim popiti dobru čašu viskija, to nema veze s ničim nego s mojim hedonizmom. Neke stvari radim biološki, moram piti vode, ali neke stvari radim isključivo zato što kad dođe taj konac, kada dođe taj zadnji čas, da nemam žaljenja”, ističe Bruce.
Spominjući viski, pitali smo je li bolji američki viski ili lička šljiva, a on je iskreno odgovorio: “Nisam toliko za šljivovicu, ali obožavam rakiju od kruške i uvijek ću je rado odabrati, čak i nauštrb viskija!”
Discussion about this post