Kao malo gdje u svijetu, američka administracija i izdašna potpora bila je oteta od lokalnoga osoblja, a s druge strane svjesno je podupirala samo jednu od triju strana, što je slučaj s Bosnom i Hercegovinom. Kada je nova američka administracija počela raskrinkavati grijehe prošlosti, među najvećim dobitnicima pomoći koja je usmjeravana u stotine nevažnih projekata, u vrhu je bila BiH. U samo četiri zadnje godine u BiH je upumpano više od 400 milijuna dolara, a lokalne financijske vlasti kažu da se ne zna gdje je završilo više od 240 milijuna. Podatci o realiziranim projektima postoje za samo 160 milijuna.
Najavljuje se istraga, ali unatoč tomu, javnosti je dostupno na stotine dokaza koji govore o trendovima podjele toga novca. Kada su u pitanju mafijaške nevladine organizacije, Bošnjacima i projugoslavenskim udruženjima odlazio je gotovo cjelokupan novac, koji je onda korišten za vođenje rata i obračunavanje s Hrvatima. Nevladine organizacije, koje su se deklarativno bavile jačanjem demokracije i civilnoga društva, poput Centara civilnih inicijativa (CCI), Centra za promociju I civilnoga društva (CPCD), Transparency Internationala (TI BiH), Fondacije za razvoj medija Mediacentar Sarajevo i Centra za razvoj medija i analize (CRMA), postale su udarne igle u proizvodnji mržnje protiv Hrvata u BiH. Ti su subjekti često bili obilato financirani novcem USAID-a, što je jasno iz dostupnih podataka s platforme USASpending.gov. Samo CCI je dobio nevjerojatnih 22 milijuna dolara za projekte jačanja demokratskih procesa. CPCD dobio je 6,14 milijuna dolara.
Ta je organizacija bila inicijator priopćenja iz 2014. godine u kojem su organizacije civilnog društva osudile javno obilježavanje puštanja na slobodu Darija Kordića, koji je pred Haškim sudom osuđen za ratne zločine. U toj izjavi potpisnici su zatražili ostavke visokih dužnosnika HDZ-a BiH, uključujući Dragana Čovića, Borjanu Krišto i Marinka Čavaru, zbog njihove nazočnosti na tom događaju. No istodobno nikada nisu osudili niti javno reagirali što su, primjerice, Oružane snage BiH bile postrojena na pokopu, kao i na godišnjici smrti Rasima Delića.
Istodobno CRMA, koji stoji iza portala Žurnal, dobio je 7,44 milijuna dolara. Fondacija Mediacentar Sarajevo dobila je 2 milijuna dolara, dok su Transparency International BiH i Institut za razvoj mladih KULT primili ukupno više od 15 milijuna dolara. Ove organizacije, umjesto da budu nepristrane, očigledno su favorizirale bošnjačke političke strukture, potiskujući Hrvate u poziciju manjine. USAID-ova potpora iskorištena je za projekte koji su često imali političku pozadinu, dok su Hrvati sustavno marginalizirani.
Takva je agenda dovela do stvaranja propagandnoga rata protiv prozapadno orijentiranih Hrvata. Posebno se istaknula uloga online magazina Žurnal, koji je redovito fabricirao priče o Hrvatima kao navodnim ruskim suradnicima i ratnim zločincima. Žurnal je sotonizirao hrvatske političke lidere, dok je istodobno šutio dok su bošnjačke strukture slavile osuđene ratne zločince.
Žurnal zatražio pomoć od Izaslanstva EU u BiH
Valja reći kako su dva dana nakon gašenja USAID-ove pomoći novinari i urednici Žurnala odlučili potražiti pomoć kod Europljana gdje je organiziran sastanak u Izaslanstvu EU u BiH. Za ovakav tekst u stilu goebbelsovske propagande dobio je također honorar, u dolarima. Žurnal je uz to posebno bio usmjeren na prikazivanje hrvatskoga naroda u BiH kao problema, ne samo političkim manipulacijama nego i sustavnom propagandom koja je imala jasne ciljeve. Istodobno, dok su hrvatski dužnosnici bili pod stalnim napadima, bošnjački političari i ratni zapovjednici, čak i oni s presudama za ratne zločine, ignorirani su ili veličani. Ovaj dvostruki standard jasan je primjer kako su međunarodni donatori i organizacije financirane iz inozemstva kreirali narativ koji potkopava legitimne interese hrvatskoga naroda u BiH.
Isti obrazac može se vidjeti i kod portala Tačno.net, koji je godinama dobivao sredstva od USAID-a, a sada je ostao bez financiranja nakon otkrivanja zloupotreba. Urednici i novinari poput Heni Erceg, Borisa Pavelića, Amara Bahtijara… koristili su se tim prostorom za konstantno blaćenje Hrvata, dok su istodobno promovirali projekte koji su otvoreno ciljali na političko marginaliziranje hrvatskoga naroda u BiH. Njihov je aktivizam bio sve samo ne neovisan, sustavno su napadali hrvatske institucije, a prešućivali ozbiljne probleme u bošnjačkome političkom korpusu. Jedno vrijeme urednica portala Tačno.net bila je Štefica Galić, supruga prijeratnoga udbaša, koja je podnijela kaznenu prijavu zbog toga što su Hrvati u Mostaru istaknuli zastave svojega naroda. Valja reći kako je upravo tu prijavu odbacio čelnik županijskoga tužiteljstva koji je u tome trenutku bio Bošnjak.
U raskrinkavanje USAID-ovih operacija u BiH uključila se i bivša odvjetnica američkoga predsjednika i bivša državna odvjetnica Sidney Powell, koja je na svom X profilu proslijedila objavu kako je ova organizacija financirala uvođenje novih digitalnih tehnologija u izborni proces u Bosni i Hercegovini koristeći se opremom teško kompromitirane kompanije Smartmatic. Naime, Powell je podijelila objavu USAID-a iz prošle godine u kojoj se navodi da je posao oko uvođenja novih tehnologija u bosansko-hercegovačke izbore 2024. godine dodijeljen upravo kompaniji Smartmatic. Ova je tvrtka postala globalno poznata nakon što su Trumpovi pristaše optužili njezinu tehnologiju za manipulaciju i izbornu krađu američkih predsjedničkih izbora 2020. godine. Osim toga, Powell je proslijedila objavu u kojoj se podsjeća na optužbe za korupciju povezane sa Smartmaticom, konkretno na slučaj na Filipinima, gdje su vladini dužnosnici navodno primili mito kako bi odabrali Smartmaticove uređaje za izborni proces.
Primorčeva uloga
Iza temeljita skeniranja rada USAID-a stoji Max Primorac. američki Hrvat hercegovačkih korijena. Kao bivši drugi čovjek USAID-a u prvome mandatu Trumpa, Primorac je oštro kritizirao ne-transparentnost i političku instrumentalizaci-ju projekata u BiH. Kao dužnosnik iznimno utjecajne think-tank organizacije Heritage Og Foundation napisao je poglavlje IX. velikoga plana o USAID-u i međunarodnoj pomoći te kako ju modificirati. Taj se dokument smatra neslužbenim programom rada Trumpove administracije, a svjedočio je o tome pred američkim Kongresom sredinom veljače. No prije nego što se etablirao oko toga pitanja, napisao je dva osvrta koje je upravo objavila Zaklada Heritage. Naglasio kako je veleposlanik Michael Murphy, koji je inače dok je obnašao dužnost u BiH nosio kaubojske čizme, bio glavni akter u pokušaju povezivanja Hrvata s ruskim interesima, posebno kroz projekt Južne plinske interkonekcije. Ova je energetska inicijativa trebala omogućiti energetsku neovisnost hrvatskih područja u BiH, ali je pod političkim pritiscima postala još jedan alat za ekonomsko potiskivanje Hrvata.
Završni udarac za USAID-ovu reputaciju u BiH dogodio se kada je Primorac javno prozvao veleposlanika Murphyja za manipulaciju projektima energetske infrastrukture. Ova situacija pokazuje kako se stvari mogu promijeniti samo ako postoji jaka i neovisna kontrola nad međunarodnim donatorima i njihovim projektima. Primorac je svojim javnim istupima razotkrio kako USAID često nije posvećen razvoju demokracije i društava u tranziciji, već političkome inženjeringu. Njegove kritike dale su novi zamah ideji da Hrvati, kao jedini istinski prozapadno orijentiran narod u BiH, zaslužuju pravedniji tretman i ravnopravnu poziciju. Budućnost BiH ovisi o tome hoće li se međunarodna zajednica napokon suočiti s vlastitim pogrješkama i prestati marginalizirati Hrvate koji su se dosljedno zalagali za demokratske vrijednosti i europski put zemlje. No za to je potrebno da se prekinu netransparentne prakse financiranja organizacija koje otvoreno rade na sotoniziranju Hrvata i da se međunarodna zajednica napokon počne ponašati nepristrano prema svim konstitutivnim narodima u BiH. Bit će zanimljivo vidjeti gdje će se upravo Primorac naći u novoj američkoj administraciji. Prije osam godina predlagao je uspostavu hrvatskoga entiteta navodeći da zemlji prijeti raspad zbog srpskoga separatizma i bošnjačkoga unitarizma.
Piše: Domagoj Tolić, Hrvatski tjednik
Discussion about this post