Odluka koja mijenja život na bolje
Oduvijek sam željela psa i ta je želja kroz godine samo rasla, međutim nikada nije bio pravi trenutak za to. Nakon što smo partner i ja otišli iz najma u vlastiti stan, udomljavanje je postalo realnost jer nam sada nitko nije mogao braniti da imamo kućnog ljubimca.
Naša Kimi je bila u azilu u kojem svaki pas prolazi školu s trenerima u trajanju od mjesec dana. Javili smo se za udomljavanje u trenutku kad je ona tek započela treninge, tako da smo morali čekati mjesec dana da je odvedemo doma, ali smo samoinicijativno svaki vikend odlazili do azila da se podružimo s njom. Volonterka iz azila je prije udomljavanja došla do našeg doma provjeriti uvjete i to je bio iznimno ugodan i opušten razgovor te smo na kraju potpisali ugovor o udomljavanju. Nakon toga smo otišli po psa i to je bilo to. S volonterkom i trenericom se povremeno čujemo te im rado pošaljemo fotografije Kimi.
Prilagodba na novi dom
S obzirom na to da je Kimi išla u školu u azilu, došla nam je s naučenim osnovnim naredbama, iznimno poslušna i bez trauma. Po prirodi je iznimno znatiželjna i ekstrovertirana, pa se jako brzo priviknula na svoj novi život izvan boksa.
Brzo se udomaćila, a sama prilagodba je trajala nekoliko mjeseci – dok smo se uhodali i stvorili novu rutinu oko njenih potreba te dok se ona potpuno naučila na svoj novi život. Sad kad gledamo, prošlo je jedva godinu i pol od udomljavanja, što je zapravo jako malo, a imamo osjećaj kao da smo skupa već godinama i ne sjećamo se života “prije Kimi”. Jedino gdje se još prilagođava(mo) je kada ostaje sama doma.
Prijašnje traume i nezgodne situacije
Koliko znamo nije bilo trauma, a jedina nezgodna situacija je nešto što još uvijek rješavamo jer znamo da joj treba vremena. Naime, ima separacijsku anksioznost i teško joj pada kad nas nema doma (iako je to rijetko jer većinom radimo od doma, a često je vodimo na druženja s prijateljima, osim kod onih koji imaju mačke). U početku je to bilo dosta dramatično (cviljenje, lajanje, čak i skakanje po kuhinjskim elementima), a sada (nakon godinu i pol dana) vidimo da se počela opuštati. Znamo da joj treba vremena da shvati da ćemo se vratiti i da nije ponovno ostavljena.
Kakva je situacija danas
Zovemo je direktorica, pa mislim da to sve govori. I dalje je ekstrovertirana, znatiželjna i puna energije. Obožava ljude, neopisivo se veseli kad se druži s našim obiteljima i prijateljima, a ima i svoje najdraže pseće prijatelje.
Savjeti za druge
Znam da će zvučati kao klišej, ali udomljavanje je plemenita stvar koju možete napraviti za drugo živo biće, a koje će vam biti neopisivo zahvalno i lojalno. I najbitniji savjet – prije udomljavanja ozbiljno razmisliti o svemu, jer se radi o živom biću i velikoj odgovornosti.
savjeti.hr
Discussion about this post